Eugenea Edwardsa ne valja miješati s Davidom Eugeneom Edwardsom iz skupine 16 Horsepower. Riječ je o golobradom, no drčnom gitaristu rodom iz Yume u Arizoni, sada žitelju LA-a. Da je Edwards uistinu daroviti svirač svjedoči i podatak kako je svojevremeno bio školarcem znamenitog bostonskog Berkleeja. Ipak, studij glazbe napustio je ubrzo, nakon jednog semestra, jer nije želio da mu jazz "mutira" pop i rock kromosome. Premda je negdje izjavio kako je " riječ pop uvijek opasna za uporabu", njegov prvijenac "My Favorite Revolution" lako nam otkriva da je kod Edwardsa riječ o postojanoj "pop-DNA" strukturi, kakvu su krajem sedamdesetih ispoljavali power-pop romantičari Elvis Costello, Nick Lowe ili Peter Case (The Plimsouls). Pjesme su mu pak pisane i svirane živopisnim, romantičarskim i vizionarskim stilom, pa dozvoljavaju i laskave usporedbe s mladim Springsteenom. Je li to kletva ili blagoslov, pokazat će najbolje idući Edwardsov album. Do tada svakako treba slušati "My Favorite Revolution", čiji je dobitak i poslovično sjajna produkcija zaboravljenog Petea Andersona (Dwight Yoakam, Michelle Shocked, Meat Puppets i dr.). (P.S. U vrhunskoj su formi i philadelphijski The Bigger Lovers, čija treća ploča ima poduži naslov "This Affair Never Happened....", te ponos Novog Zelanda, veteran David Kilgour. Njegov album "Frozen Orange" novi je biser u katalogu Merge Recordsa.)