Što se skriva iza psihoticnog omota posljednjeg Callahanovog uratka? Nažalost, ne mnogo. Strayed je "blues hit" kojeg znamo sa albuma Dongs Of Sevotion i ovdje ne mogu a ne primjetiti da bi lucidna Dress Sexy At My Funeral mnogo bolje pristajala nosecoj pjesmi albuma, ali mislim da se niti sam Bill nije pretjerano zamarao s tim. Ostalih pola sata EP-a je zapravo reizdanje Cow, kazetnog izdanja instrumentala iz davne 1989., kada su neafirmiranog i mladahnog Billa remek-djela kao Red Apple Falls ili Wild Love tek cekala iza horizonta. U razdoblju Krave, Callahan se ocito zabavljao iskljucivo sa sobnom proizvodnjom nekoherentnih industrijskih zvukova koji zvuce kao otpaci ranih SPK ili demo verzije ranih Pain Teens bez sampleova i sve u svemu, ovi instrumentali nemaju nikakve zajednicke tocke s onim po cemu poznajemo inace briljantan Smog. Potpuno neupotrebljivo.