Prije ovog albuma Mary Lee Kortes i njezini Corvette objavili su jedan mini-album 1997. Novi materijal snimljen je pod paskom njezinog životnog suputnika Eric "Roscoe" Ambela (ex-Del-Lords, jedan od najznacajnijih "novih" rock'n'roll bandova osamdesetih. Njihov album Frontier Days bio je ogledni primjerak cvrstog, trominutnog i jednostavnog rock and rolla. Ujedno je producentski "krivac" za mnoge albume bandova u 90-ima, izmedu ostalih Go To Blazes i Blue Mountain), koji je svojim "rukopisom" priskrbio višu kvalitetu albumu. U osnovi je zvukovno ovdje rijec o "roots-folk-popu", ali mora se reci "uvjetno", jer ono što najviše plijeni i što uvelike izdiže ovaj album iz gomile prosjeka novog tradicionalizma njegova je zvukovno-stilska šarolikost. Moram reci da je tome najviše pridonio Eric Ambel koji je gitaru uklopio u cjelokupnu instrumentalnu sliku (ne gurajuci je u prvi plan, nedajbože, nekakvim solažama) povezavši je na najbolji moguci nacin s bas-gitarom, bubnjevima, sitarom, celom, klarinetom, tamburom, crkvenim orguljama, hammond-organom i izvanrednom harmonikom. Upravo ta harmonika (koju oživljuje Joe Chiofalo) daje neodoljivu draž albumu jer se provlaci kroz gotovo sve pjesme. Kada na tako dobro uoblicenu multiinstrumentalnu sliku pripojite topao, lijep, "cry or sing" glas Mary Lee Kortes rezultat su fantasticne pjesme. Od Need For Religion, Lick The Sunshine i Happy Birthday, zacinjenih ambelovskim, samozatajnim riffom, preko izvrsne Labour Of Love, gdje Ambel jednostavno štipka gitaru, pa do british-celtic-folk utjecaja u Why Don't You Leave Him? i na kraju upravo prekrasnih laganica zacinjenih harmonikom - End Of The Road, Sweeter Than True (velicanstveni klarinet!), One Thousand Promises Later (u kojoj se Mary Lee kao prateci vokal pridružuje Freedie Johnston), If I Were You (pomalo jazzy s metlicama po bubnjevima), Love In Another Language i Lost Art, ovaj album definitivno nema slabe tocke. Mary Lee, Mary Lee Come Again To Me, With A New Album!!!