Samo dvije godine je proteklo od Terraform, prethodnog albuma Shellac, a to ako se uzme u obzir mahnita producentska aktivnost dvojca Albini/Weston znaci da je trio bio sviracki življi nego prije (primjerice, izmedu njihova prva dva albuma proteklo je cak cetiri godine). 10 pjesama s ovog albuma usnimljenog na par sessiona u razdoblju 1998-1999 donosi neke pomake u odnosu na njihov dosadašnji zvucni zid narocito u nešto vecem stavljanju naglaska za pjevanje (primjerice u uvodnoj Prayer To God koja kasnije ipak u crescendo/descrescendo izljevima završi u poznatom deranju) i nešto zlokobniju atmosferu (koju potencira iskljucivo Albini sa gitarom koja mu još nikada nije zvucala tako psihoticno), no u principu su Shellac i dalje oni isti koje znamo još od prvih singlica iz 1993. Dakle, i dalje imaju fascinantno i funkcionalno iskorišten instrumentarij pri kojem svi instrumenti imaju jednaki ponder, i dalje pod utjecajem svoje audiofilske manije imaju nedoseziv, fantastican zvuk te cvrstu ritmicku nabijenost koju rijetko tko može dostici. Uz to, impresivno je i kako su ostali potpuno dosljedni reskom i tenzicnom gitaristickom zvuku koji je promatrano sa strane danas zapravo poprilicno out te kako sa lakocom eksperimentiraju unutar klasicnih rock shema i standardnih obrazaca "obicne pjesme". Iako sam band velik dio popularnosti duguje kreditima iz prošlosti buke i bijesa svojeg clanstva, Shellac su odlicna grupa i zaista je smiješno stavljati ih u sjenu Albinijeve karizme. Ja osobno primjerice Shellac stavljam na stepenicu iznad "zabavnih" Rapeman. S "ideološke" pak strane, Shellac nastavljaju balansirati izmedu cinizma, smrtne ozbiljnosti te povremeno problematicne "loudmouth-šaljivosti" i banalnosti primjerenije nekom bandu sa pokojne Shimmy-disc etikete (ovaj put najocitije u Song Against Itself ili infantilnoj New Number Order) i s obzirom na to, neovisno o svojoj profesionalnosti i transparentnoj odanosti svojoj glazbenoj i vizualnoj estetici prije odaju dojam neke ad hoc skupine nego pravog banda koji pravi glazbu bez ikakvog opterecenja, pritiska ili pretenzija. Zapravo, i dobro je da je tako jer da je drugacije, Shellac ne bi bili tako dobri. Tako jako dobri.