Norvežani Shining, pretpostavljam, nadjenuli su ime nadahnuti Stephenom Kingom i Stanleyem Kubrickom, no njihov treći album, čije mi se ime ne da ponovno prepisivati iz zaglavlja, prije figurira kao imaginarni soundtrack za ekranizaciju ledom okovanog sf/horrora «U planinama ludila» H.P. Lovecrafta. «Ludilo» je, na neki način, u podtekstu ovog brutalnog, mahnitog, bezobzirnog, jezovitog, tmastog, hm, «kičastog» eksperimenta (kakve znaju složiti samo Skandinavci), u kojemu se svakim novim tonom briše granica rocka i jazza. Jer, ako nije trknut, tada se Jrrgenu Mukenbyju (na čijim zaumnim pustolovinama počiva cijeli ovaj koncept) mora priznati izuzetna hrabrost kojom istražuje nepoznate terene, pritom ne tražeći zaklon. Mukenbyjev je problem, pretpostavljate, suvišak ideja, koje se i prečesto međusobno potiru, umjesto da slijede jedna drugu (posebice u «Goretex Weather Report» i «REDRUM», koje bi trebale biti kičmom albuma). Bilo kako bilo, prije slušanja albuma «odbacite svaku misao i pustite da svijet iščezne u neodređenosti». Možda vam to pomogne, meni nije. Radije ću si opet propuhati glavu ovogodišnjim sudarom njemačkih veterana Fausta i američkog repera Daleka.