Nakon što je svoju vokalnu raskoš predstavila na hvaljenom prvijencu «Jukebox Sparrows» 2002.., te sjajnom albumu «Ran On Pure Lightning» koji je prije dvije godine potpisala skupa s Nealom Casalom, Shannon McNally se nedavno oglasila svojim drugim samostalnim albumom, nazvanim «Geronimo». Opet je riječ o uspjelom komadu nove tradicije. Prelijepa Shannon zagovornica je nevino čiste naracije, a njezine pjesme, prepune prigušenih no jakih osjećajnih potencijala, provociraju tihi, ravnopravni dijalog s country-folk divama poput Kate Wolf, Nanci Griffith ili neizostavne Emmylou (osobito se to odnosi na naslove poput «Miracle Mile», «Pale Moon», «Geronimo» ili «Beautiful And Strange»). U pozadini slike posrnule Amerike, s nakaradnom dinastijom Bush u prvom planu, još uvijek postoji autentična, prava, valjana «američka glazba». Ona zbog koje su nekoć Stonesi tako prigrlili Parsonsa i zbog koje je Elvis Costello prešao ocean kako bi snimio svoje remek-djelo «King Of America». «Ljudske ptice», mlade kantautorice poput Mindy Smith ili Shannon McNally njezin su zalog za budućnost. (P.S. Ako ste bliski ovakvom sentimentu, tada ne propuštajte uspjeli album dueta «Begonias» Caitlin Cary i Thada Cockrella.)