Janet Bean i Catherine Irwin, možda i najljepše dvoglasje solarnog sustava, svojevremeno su se povlačile po louisvilleskim punk bandovima i odradile svoje podrumske smjene još u tinejdžerskim godinama. Tvrdoglav i jogunast stav nasljeđen iz dana kada su Janet i Catherine svirale u bandovima nazvanim Bunny Butthole i Skull Of Glee krasi od samog početka karijere i njihov sjajan band Freakwater. Prvenstveno zamišljen kao projekt/odmak od zapaženih indie zasenjaka Eleventh Dream Day, matičnog banda Janet, Freakwater su uporno gurajući svoju viziju starinskog country/apalačijanskog zvuka dogurali do sedmog albuma. Odbijajući niz ponuda i nužnih kompromisa (svojevremeno su sa njima neuspješno pregovarali i skauti Steve Earlove etikete E-squared), djevojke su same sebe osudile na taborenje u skromnoj i trošnoj kući poluanonimnosti. Naravno, pravde nema. U suprotnom bi sve njihove harmonične terce, verbalne dosjetke i premaze slide gitare zasluženo slavilo više slušatelja od onih koji su u njima prepoznali «kult» band i jedne od rodonačelnika novovjekog countryja. U inat svima koji ne razumiju zašto ove cure u godinama imaju svoja pravila igre, glazba Freakwater jednostavno oboružava. Njihova reinterpretacija svih stereotipa vezanih uz glazbeni teritorij kojim se kreću slavi tradiciju i poprilično joj duguje, no s druge strane je uz pomoć pritajenih subverzija transformira i daje novi glans. Nijanse između albuma Freakwater postoje, no one su minorne, a razgovor o mijenama je ovdje ionako bespotreban. Besmisleno i nepotrebno je od banda očekivati da danas zvuči drugačije nego na «Feels Like The Third Time» ili «End Time». Na novom albumu društvo Janet i Catherine pravi ekipa iz «eksperimentalnih» Califone, no male gorko-slatke drame i dalje zvuče kao da ih je osjenčao bilo tko od glazbenika koji je cure pratio tijekom svih ovih godina. Njihove pjesme i glasovi jednostavno su toliko autoritativni da svi koji im čuvaju leđa zvuče suptilno i prigušeno. Skladne «Right Brothers» i «Loserville» prave su audio inačice otvorenih polja i prostranstava išaranih makadamima, a završna «Hi Ho Silver» bez previše razmišljanja ide na prvu kompilaciju koju ću nekome snimati. Bez ikakvih aspiracija za revolucionarnim, «Thinking Of You» je čista, iskrena i romantična ploča za koju je najpoštenije reći kako zvuči kao i svaki prethodni album Freakwater. Ukoliko netko još nije shvatio: to je preporuka.