Ako ne znate koje su krajnje mogućnosti 4-kanalnog snimanja pjesama, poslušajte bilo koji album skupine neobičnog, no skladnog imena Saturday Looks Good To Me. Na bijedna četiri kanala, ovi "autodidakti" iz Michigena u stanju su priuštiti grandioznu auditivnu gozbu, poput onakve kakvu nam već godinama priprema neponovljivi čovjek-band East River Pipe. Ovo im je već četvrti, peti album, no, moram priznati, i moj prvi susret s njima. A nakon njega osjećao sam se neopisivo dobro. Pjesme anestetičkih osobina "Alcohol", "Ultimate Stars", "No Good With Secrets", sve u "widescreen technicoloru", doimlju se isprva poput šarenih razglednica iz pop raja. Onakve kakve su stvarali ili stvaraju Beach Boys, Van Dyke Parks ili Polyphonic Spree. Bilo bi to tako da Saturday ne drže do svojih indie korijena (band je mnogoljudan i ustrojen je od glazbenika iz nekoliko opskurnih sastava). Njihov gitaristički andante počinje onda kada utihnu tonovi neponovljive "Tugboat" neponovljivih Galaxie 500. Dakle, ljetne pjesme s one druge, sjetnije strane. Na albumu se u cameo ulogama pojavljuju i znani Tad Leo & Pharmacist, Tara Jane O'Neill i dr. Uglavnom, uz Rilo Kiley (preporučam sjajni album "Execution Of All Things"), Saturday Looks Good To Me moji su novi indie junaci.