Intimnost i zagasita lirika komornog indie folka drugog albuma newyorške kantautorice nudi dovoljno štofa za potpuno uranjanje slušatelja u atmosferu, ali unatoč songwriterskom štihu same pjesme ovdje baš i nisu jača strana. No, osim samim ambijentom, Nina spašava cijelu stvar tako što svoje polu-pjesme koje često povuku prema countryju optače svojim toplim glasom istovremeno ih podvlačeći bogatim i prodornim orkestracijama te "ushićeno ranjivim" pristupom čineći to uvjerljivije od primjerice kolegice Shannon Wright. Tako na kraju vrijeme između Run, All You... i završne That's All There Is (da li je to odgovor na poznato nam pitanje Is That All There Is?) proteče dovoljno brzo da niti ne stignete bolje razmisliti o zamjerkama. Sasvim korektno i ugodno.