Tamo gdje su utihnuli sablasni zvukovi telefonske zvonjave koja je spustila zavjesu preko mučne i tmaste melankolije prethodnika Ghost Of David, započela je raščešljana, vedrija i glasnim gitarama optočena igra preporodenog Damiana i pridruženog mu banda. Poletni, bezgrešno sklepani i gotovo himnični indie (hard) rock hitovi (Dancing, Lose My Head) koji se postojano nizaju bez oscilacija i predaha razgalit će svakoga čiji senzori zatrepere uz bazičnu i uvjerljivu pjesmu. Danas, kada se sve više songwritera priklanja ili banaliziranju ili dekonstrukciji, treba itekako cijeniti raspjevanog i rasviranog Jurada i band koji iza njegovih leđa priziva Sugar i Neil Younga u najuvjerljivijim pojavnim oblicima. Skinuti eventualni plašt ironije te slušati glasno i širom otvorenih ušiju.