Treća i možda najbolja ploča suludog teksaškog (uvjetno)folk &(uvjetno) rock trojca i druga za sjajnog malog izdavača Jagjaguwar iz Indiane. Nekoć su Okkervil River obožavali daviti pjesme i potom ih dobivati žive i izmučene na četverokanalnom magnetofonu. Bilo je to prije četiri godine. Ne mareći za proteste i negodovanje okoline, oni su na albumu "Stars Too Small To Use" (vlastita naklada) ponudili punk-folk željan pitke vode i ošamućen ultraljubičastim zrakama ("ponoćna ekskurzija Willa Oldhama i Michaela Gire na grobove Leadbellyja i Nicka Drakea", netko je napisao). Dvije godine potom, počeli su "sazrijevati" - ploča "Don't Fall In Love With Everyone You See", nošena zavodljivom pjesmom "Kansas City" (usput, nadahnuta je Altmanovim filmom), pokazala je i natruhe sviračkog talenta naših junaka. Na svom zadnjem albumu "Down The River Of Golden Dreams", vjerovali ili ne, Okkervil River sviraju (upravo tako - s v i r a j u, držeći se notnog sustava). No najbolja stvar koja im se pri tome mogla dogoditi jest činjenica kako nisu izgubili niti djelić svoje zarazne neodgovornosti i mladalačke ishitrenosti (čitaj: šarma). Pjesme "Maine Island Lovers", naslovna skladba, pa "War Criminal Rises And Speaks" još jednom pokazuju zašto je vrli Don DeLillo bio u pravu kada je napisao: "sveci razgovaraju s pticama, no samo luđaci dobiju odgovor". Bravo, Okkervil River!