Ako se mene pita, karijera Chrisa Eckmana ima smisla samo po kriterijima zakona velikih brojeva. Točnije, ako se iz gomile objelodanjenih pjesama izluče samo one kojima je doista zavrijedio svoje mjesto pod milosrdnim rock suncem. Takvih ima, nesumnjivo. Eckman je snimao puno i često, pod različitim firmama, stvorio je neke iznimne ploče (pr. "New West Motel" i "Setting The Woods On Fire" The Walkabouts, "Swinger 500" Chris & Carla), no bilo je tu i puno kuruze, ponavljanja i praznog hoda. Ono što je postalo nepisanim pravilom mojega druženja s Eckmanom jest činjenica da me znao iznenaditi upravo onda kada sam digao ruke od njega (što je bio slučaj sa spomenutim krasnim albumom "Swinger 500" Chrisa & Carle, jednim od posljednjih njegovih bljeskova nadahnuća). The Strange (Chris Eckman +Bambi Molesters + Scott McCoughey) su se pojavili u vrijeme kada sam Eckmana otpisao. Doista me nije zanimalo što radi, prepustio sam njegovo ime boljoj i ugodnijoj prošlosti, pa vjerojatno ne bih niti žurio nabaviti album "Nights Of Forgotten Films" da nisam nazočio povijesnom, epohalnom itsl. nastupu The Strangea u prostoru starog osječkog kina Slavija, 10. lipnja ove godine. Prodrman briljantnim koncertom (čijom je središnjom figurom umalo postao stari Young Fresh Fellow/Minus 5/R.E.M.-ovac Scott McCoughey!) već idućeg jutra držao sam svoj primjerak abuma u rukama. "Nights Of Forgotten Films" u živo je zvučao moćno, nabrijano, voluminozno. U sobnoj inačici, on je zavodljivi komad rock intimizma par exellance! Eckmana prate The Bambi Molesters, naši majstori svirači! Našli su se na pola puta. Dalibor Pavičić i društvo čvrstom i pouzdanom svirkom amortiziraju Eckmanovu "predvidljivost" (ovo treba shvatiti uvjetno, ja npr. jako volim "predvidljivog" Neila Younga, a Eckman je ovdje baš onakav kakvog ga poznajemo, ali nadahnutih, prokrvljenih pjesama). Molestersi su svojom zadnjom, najboljom i u svijetu hvaljenom pločom "Sonic Bullets/13 From The Hip" pokazali kako znaju stil (surf rock) krotiti emocijama. Duh, ozračje i osjećajni intenzitet s tog sjajnog albuma, da se osjetiti i na prvijencu The Strangea. Pjesme "Night Of Forgotten Films" i "Comin' Undone" (pseudo-filmska "vožnja" a la Morricone/Calexico), "These Lies" (fina twangy balada) ili "Run With The Hunted" (žestica koja vuče na rane The Walkaboutse) zapravo su izgubljeni sinopsisi za jednu gorču i oporiju inačicu Jarmuschova filma "Noć na zemlji". I kada smo već kod filmova, na ovom bih se mjestu rado sjetio jednog nezaboravnog filmskog finala - "čini mi se da je ovo početak jednog divnog prijateljstva". Diskografskog, dodao bih. (p.s. kako je izdavač albuma naš zagrebački nakladnik "Dancing Bear" i kako je ključ za njegovo dešifriranje sjajna svirka naših Bambija, grupi The Strange želim na kraju slijedeće - da im zaživi ona poznata narodna : "kupujmo hrvatsko"!)