Premda su iz Louisvillea u Kentuckyju, jednog od epicentara lo-fidelity i indie zanesenjaštva (Slint, Oldham, Freakwater itd.), My Morning Jacket otvoreno izražavaju neslaganje s vakuumiranim gradskim zvukom i sebe vole zvati fanovima klasičnog rocka. Za sobom su do sada imali dva albuma, od kojih je drugi "At Dawn" po svemu izuzetan. Ipak, teškoće s distribucijom (mali izdavač Darla Records) učinile su svoje i za band je malo tko mario. Bez obzira na sve, dečki su strpljivo čekali svoju prigodu i dočekali su je. Nakon što su o njima počeli brujati rock mediji, oni su pametno reizdali obje ploče, prije nekoliko mjeseci. Ovjenčani hvalospjevima rock kritičara i kolega glazbenika spremno su dočekali rođenje novog albuma "It Still Moves". Sada su karte podijeljene drugačije - producent je Niko Bolas (Young, pokojni Warren Zevon itd.), inženjer zvuka je Danny Kadar (Iggy Pop, Cheap Trick), a izdavač je ATO, labela u vlasništvu ni više ni manje nego Davea Matthewsa. Njega su MMJ oduševili. Baš kao i Davea Grohla (Foo Fighters), kojemu su omiljeni band. To je samo dio pomame koja okružuje nove južnjačke rock junake. Oni su npr. "novi Gomez", "novi White Stripes", "novi Wilco", "novi The Strokes", NME ih je proglasio za "the band to fall in love with in 2002", potom su "stoner country", "kontemplativni Lynyrd Skynyrd", "Allman Brothers za coolere" itd.itd. Istina je, dakako, negdje između. Najvažniji u svemu je posvećeni odnos koji Jim James i društvo njeguju prema pjesmi. Ona je hram, rock and roll svetište u koje nikakvi alter, indie i slični uljezi nemaju pristupa. Istovremeno ona je i monumentalno, skladno arhitektonsko zdanje poput skladbi grupe The Band, Vana Morrisona ili Neila Younga & Crazy Horse. Ljubav za glazbu Roya Orbisona, Elvisa i Phila Spectora, stare Staxove izvođače, Pink Floyd, Eaglese, Zeppeline, čak Muppete, MMJ su utkali u šestominutne polifonijske olujne udare (najsvjetliji primjeri "Dancefloors", "One Big Holliday", "Rollin' Back" i "Steam Engine"). Krote ih u silosima na farmi u ruralnom Shelbyvilleu (blizu Louisvillea), gdje su improvizirali studio i stvorili idealno ozračje za svoje pastorale. U tim akustičnim silosima do krajnjih su mogućnosti doveli i tehniku reverba (ponavljanje tonova ili fraza koje se usložnjuje do razine eha). On njihovim skladbama - koje su punokrvni rock and roll, čista mišićna masa, a opet snen i nježno psihodeličan - daje osobitu draž. Baš kao i Jamesov youngovski falset. "It Still Moves" je do sada najznatniji pomak banda ka vlastitim južnjačkim korijenima. On je i album znatnog tržišnog potencijala (ali ne na uštrb kakvoće pjesama). Dostojan usporedbe s ingenioznim prethodnikom, u svakom slučaju. MMJ su, uz Drive-By Truckers, najplemenitiji južnjački rockeri današnjice.