Jedna Od najzanimljivijih stvari vezanih uz ovaj debut banda iz Minneapolisa je ta da je tekstopisac i vokal seth Zimmerman rodjeni necak starog dobrog Bob Dylana i, dakako, bratic Bobovog Jacoba (iz banda The Wallflowers). Sama ta cinjenica je u ovom slucaju dvosjekli mac jer izaziva pozitivno-negativne konotacije. Pozitivno u tom smislu jer povezanost s obitelji Zimmerman navodi ljude da kupe album, a onda shvate da je to jedan prosjecan (hajde, možda truncicu više od prosjeka) proizvod americana roots-rock scene, tipa Jayhawks-The Band-Replacements. I taj se fakat negativno odrazi na nekakav, ajde recimo, kriticki odnos prema ovom albumu. Album je sniman u Oarfuin studiju u Minneapolisu pod producentskom paskom Davida i Bobyja Z. (David Z. je poznat po producentskom radu s princeom i Fine Young Cannibals!) i objavljen je kao prvo izdanje Zync Recordsa uopce (u vlasništvu Boby Z.). Album je zvukovno, kao što sam vec naglasio, na tragu Minneapolis-tradicije s cvrstom roots-rock strukturom i dosta zvuka klavijatura (zgodno!). Nadograden j vrlo jednostavnim tekstovima i pomalo promuklim glasom (genetsko nasljede) Setha Zimmermana. Iako je dobio dosta dobre kritike, u stilu: "… ovaj album je jedan od onih cije cete pjesme stalno pjevušiti u svojoj glavi iako ste ga davno iskljucili na svom glazbenom uredaju…" (No Depression), po meni je to otprilike ocjena tri i pol.