Vjerojatno ću slušatelju namjerniku pokvariti doživljaj i eliminirati faktor iznenađenja, no ne mogu se suzdržati: imamo najupečatljivijeg kandidata za "satori bljesak 2004". Trenutak "udarca u oko" ili barem spoznaje da svjedočite nečem posebnom počinje kada na kraju hipnotičke «Il Grabador Grande», uvodne pjesme trećeg albuma Lunar, kroz plin i gustu prašinu nebule izranja iscrpljen glas koji s dozom oklijevanja poručuje: «Vratili smo se. Dobro je.». Pred očima se ukazuju konture umornih astronauta kako se klate na rubu kratera. Nakon brzog odlaska u šum i sekunde stanke slika se gasi, započinje dinamična vožnja sjajne "Pizza Song" i vi ste odljepljeni od stvarnosti. Dakle, samo nekoliko momenata je dovoljno da skopčate kako se pred vašim osjetilima prostrlo remek djelo. Uglavnom, Lunar su se vratili i dobro je. Zapravo, sjajno je. Postava je konsolidirana, a nesreća izgubljenog drugog albuma (cijeli zapis je nestao u havariji hard diska, a band se nakon toga zakleo kako će se držati analognog snimanja) ostavljena u aoristu. Lunar opet po svom protokolu smireno trče krugove, broje taktove kao zrna na brojanici/krunici i sigurnim obrtničkim rukama konstruiraju svoje mahom instrumentalne mantre. "Turbo" zvuči upravo onako kako je nazvan: moćno, sigurno i intenzivno. Da su Lunar predane zanatlije, vidi se iz toga koliko pažnje pridaju svakom detalju svojih pjesama, neovisno o tome da li je u pitanju segment pjesmoklepstva ili produkcije. Iako bi mi i sami članovi banda vjerojatno proturječili (ili se barem sarkastično nasmijali), ispada kako i "nemarni" naslovi pjesama ovdje imaju svoju funkciju: otjerati mrski snobizam koji se često imputira uz glazbu kakvu Lunar sviraju. Lunar su pametan band koji s lakoćom integrira pravocrtnu ritam sekciju i isprepletene gitare. Tu se ne žuri i odlazi u rasviravanje bez potrebe, već razmišlja i pedantno dozira. Na ovom se albumu možete uhvatiti zaista za mnogo stvari. Već spomenutu "Pizza Song" gost Vlado delikatnim vokalom diže do sazviježđa koja svojim "kozmo" štihom band inače toliko priziva, a moji osobni favoriti "Radio Free Interference" i "My Moon" su impresivna i pedantna sinteza "epike i lirike". "Retard Numerique" pak nosi uvjerljiv iskaz gotovo bolećive melankolije, a ugođajem joj je srodna i "Alpa", krasan i razgovijetan komad ranjivog pop transa. Usporedbe s nekim stranim imenima koje se šiju uz ovaj band nemaju previše smisla niti za njima ima neke potrebe. Lunar imaju svoju shemu i dišu u svojoj, autonomnoj sferi. Istina, nemaju zaleđe u prestižnim američkim i engleskim časopisima i agencijama, ali su sjajan band koji je snimio odličan, pravi turbo album. Nema greške.