Preobrazba Marije McKee iz maloljetne Barbike, koja je proslavila roots-pop skupinu iz LA-a Lone Justice, u iznenađujuće zrelu i karizmatičnu kantautoricu, bila je jednom od većih senzacija američkog rocka s kraja osamdesetih. Malo je tko bio spreman na ovakvu dozu autorske samouvjerenosti i spremnosti. Nakon izvrsnog bezimenog prvijenca snimljenog tri-četiri godine prije, Maria je 1993. objelodanila svoje najbolje pjesme. «You Gotta Sin To Get Saved» bio je nadahnuto stiliziran, strastveno otpjevan i tako bezgrješno odsviran (prate je tada rasprodani The Jayhawks) da ostavlja bez daha. Premda je stvoren u ključu velikih country-rock albuma iz sedamdesetih, on je zapravo bezvremeni komad plastike koji je McKeejevoj osigurao stalni apartman u panteonu velikih. No nije sve na tome ostalo. Doista nema puno žena u rock and rollu koje su se tako drsko kockale sa svojom karijerom. Maria je u vremenima poslije albuma «You Gotta...» postala prava majstorica kada treba iznevjeriti «obzor očekivanja» svojih slušatelja. Uslijedio je album «Life Is Sweet», teško objašnjivi komad art-pop ezoterije oko kojega se njezini fanovi i danas žučljivo spore. Potom se udala i jednostavno okrenula leđa glazbi šest-sedam godina. Tada je nenadano objelodanila album «High Dive» prije dvije godine, zatim živu ploču s nastupa u Hamburgu, a njezine najsvježije pjesme okupljene su pod naslovom «Peddlin' Dreams». Nadam se da to znači da ćemo se s njome družiti nešto duže vremena. Novi mi se album sviđa više od prethodnoga. «High Dive» započinje sjajno, no skončava u nepotrebnom, grčevitom psihodeličnom tripu (kažem vam, tvrdoglava žena, ta Maria). «Peddlin' Dreams» većim svojim dijelom podsjeća na njezine nastupne samostalne ploče (u pastoralnom, baladičnom dijelu na prvijenac, u country, rock i r'n'b dijelu na «You Gotta Sin...»). Kao i na prethodniku, gotovo čitav posao odradili su McKeejeva i njezin suprug Jim Akin (znači - svirka, produkcija, post-produkcija i sl.) i lako je osjetiti da je riječ o «obiteljskom poslu», pjesmama koje ne nastaju u uobičajenoj vrevi javnog života. Od lomne balade «My One True Love», do gracilnog country-rocka «The Horse Life», «People In The Way» i «Drowned & Died», te uspjele obrade Youngove «Barstool Blues», ona samo potvrđuje kako je najuvjerljivija onda kada pred sebe postavlja minimalne zahtjeve glede forme i kada se jednostavno prepusti vokalnoj ekspresiji. I dalje pjeva fantastično i godine su samo dodale zrelosti i ženstvenosti njezinu glasu. Maria McKee je jedna od onih posebnih, pročišćenih osoba, kojima su ljubav i rock and roll jedini pravi životni odgovori. Preporučam «Peddlin' Dreams» kao potvrdu ove moje smjele tvrdnje.