«No Earthly Man» je indigo ploča nastala u sjeni opusa, ali i pod konkretnim pokroviteljstvom njegova veličanstva Willa Oldhama. On je album producirao te na njemu zapjevao. Alasdair je preletio Veliku Baru s naramkom škotskih tradicionala u kojima se smrt i gorčina konačnosti prikazuju kao nešto što se ne razlikuje puno od svakodnevnih briga. Svojevrsni «light maccabre». Upozorava taj Alasdairov čin na to gdje su, između ostaloga, prava ishodišta američkog «appalachian folka» (negdje u škotskom gorju, kao i u skandinavskim fjordovima ili, možda, ruskim stepama, našem Međimurju...). Taj je povijesni podtekst i najveća vrijednost ponuđenih pjesama. Sličnim se poslovima on već bavio u okrilju svoje matične skupine Appendix Out , a rezultat je iznova ploča kakve, na žalost, susrećemo prečesto. U tvrdoglavom nastojanju da još jednom bude Oldham s gorštačkim naglaskom, Roberts je jednostavno izgubio svoje Ja. (P.S. Zato nećete promašiti sa novim albumima skupina Okkervil River i The Mountain Goats. Zovu se «Black Sheep Boy» i «The Sunset Tree».)