Za Alana Sparhawka, Mimi Parker i Zaka Sallyja pjesma je način da se "sakriju od Amerike". I tako već deset godina. I koliko god spori, odmjereni, sneni i snijegom zapreteni hod izvedbe možemo pripisati njihovoj pripadnosti mormonskoj zajednici , prava je istina da oni u društvenom krajobrazu suvremene Amerike ne nalaze puno stvari koje osjećaju kao svoje. Vjerske im reference daju crtu fine tajanstvenosti, a život u snježnoj Minnesotti pedigre ultimativnog banda zimskog solsticija. Trio iz Dulutha poticaje nalazi u "inferiornom svijetu sjena". Tako je u svojoj sjajnoj zbirci eseja "Kako biti sam" Jonathan Franzen imenovao onu vrst individualiteta koja postoji "u sjeni" medijski oblikovane slike o Novom svijetu. Ove tvrdnje preporučam provjeriti preko njihovih studijskih ploča, poput "Trust", "Secret name", "Long Division" ili "Things We Lost In Fire", kojima su zavrijedili laskavu titulu prvaka "slow-corea". "A Life Of Temporary Relief", pak, jedan je od najboljih boxova koje sam zadnjih godina imao u rukama. On je i jedna od boljih investicija koju ćete si priuštiti odlaskom u trgovinu glazbenim relikvijama u ovo blagdansko vrijeme. Četiri diska (DVD je "double-DVD") za 120 kn!!!! "B-sides & Rarities" dio ovog izdanja, dakako, složen je od obrada, demosa, outtakesa i sl. restlova i ne treba mu pridavati osobitu diskografsku vrijednost. No riječ je o pjesmama koje definitivno upotpunjuju sliku o Sparhawku, Sallyju i Parkerovoj kao ljudima izuzetne erudicije, duhovnosti i darovitosti. Primjerice, izbor covera je nevjerojatan, a njihova je interpretacija po svemu vanserijska (od "Heartbeat" Wire, "Long Long Long" The Beatles, preko "Back Home Again" Johna Denvera, do "Fearless" Pink Floyda... tu su i pjesme Toma T. Halla, Dylana, Beach Boysa, The Smithsa, Bee Geesa, Soul Coughing...). Ukupno: gotovo četiri sata glazbe, uz pripadajući booklet od 32 stranice s komentarima članova banda o svakoj od ponuđenih pjesama. Dupli DVD, međutim, daje "težinu " ovom box-setu. Prvu stranu diska popunili su nastupi i filmovi s turneja (dokumentarci "Closer Than That", "In The Fishtank", koncerti u Parizu, Bostonu, Nizozemskoj). Okrenete li disk, ondje ćete zateći video-clipove skupine ("Dinosaur Act", "Over The Ocean", "Canada", "Weight Of Water", "Home" i još neke). I u neposrednom srazu s publikom i u, hm, "spotovima" koji ciljaju (i uspijevaju) biti osebujnom kohezijom slike i zvuka, Low odišu i jednostavnošću i misterijom i mudrošću. Evo jednog od prizora: kamera fiksira strahovitu snježnu mećavu, stvarne, a ne fingirane udare vjetra i snijega. Približavaju se tri sjene, polako se probijaju kroz nanose snijega, bore se s vjetrom. Pjesma traje, minute prolaze, sjene su sve bliže. Kada im kamera zumira lica prepoznajemo Mimi, Alana i Zaka. To su zaista oni i doimlju se poput zadnjeg banda na svijetu. Zadnjih ljudi na svijetu.