The Horns Of Happiness novi su štićenici pouzdane etiketice Secretly Canadian. Riječ je o, hm, postmodernom sastavu kakvih je danas svijet pun, poput odlutalih pasa, izlizanih traperica i izgubljenih iluzija. THOH novaci su vojske mekih neopsihodeličara koji su se fluorescentnom popu učili iz druge ruke, preko ploča neizbježnih The Flaming Lipsa ili Mercury Reva. Mislim pri tome na ne baš uzbudljive skupine Starlight Mints, Impossible Shapes i sl. Pjesme s albuma "A Sea As A Shore" ne nude odgovore na pitanja, one su mahom filtrati stila, dobro ugođene atmosfere i "onomatopejske" kakvoće pjevane riječi. "Joyous Laughing Wake", "Wonders" i "White Snow" zato najbolje prolaze kao zvučna kulisa aktivnostima koje ne zahtijevaju pretjeranu hitrost mozga (poput laganih kućanskih poslova ili čitanja literature o samopomoći). (P.S. Nešto su dojmljiviji The Black Heart Procession, premda kilometrima udaljeni od svojih diskografskih vrhunaca. Njihov split s nizozemskom grupom Solbakken jedanaesti je u nizu polulegendarnog serijala "In The Fishtank" etikete Konkurrent. Debelo su, pak, razočarali Polyphonic Spree novim albumom "Together Were Heavy".)