Kineske tajne udruge koje kuju naizgled nerazumljive urote, general Chong, romantična vojvotkinja, ruski vlak pun zlata, te čovjek koji je na sebe gledao kao na reinkarnaciju Atile i Džingis -kana, barun von Ungern-Sternberg. I, naravno, jedan mornar koji se izvrsno snalazi na kopnu, i kojemu, pored prijatelja kao što je Rasputin, zapravo i ne treba drugih nevolja. Corto Maltese je toliko stvaran da bi se na Huga Pratta moglo gledati kao na njegova službenog biografa. Indijci imaju sjajan termin, dvija, «dvorođeni», a kojim označavaju ljude koji su se uspjeli probuditi iz života rutine i zadanih datosti. Kao da je Corto naslutio da s njima stvari ne stoje tako kruto, čim si je išao nožem produžiti po njegovu mišljenju kratku liniju života. Takav aktivitet u odnosu na vlastitu sudbinu čini da sve postane moguće, pa i to da se u avanturu otisneš 34. prosinca, jer živiš život u kojemu zbog tvojih vlastitih činova, vrijeme teče drukčije. Lautreamonovsko ili rimbaudovsko «ono drugo» kao da je jedva čekalo na takvoga čovjeka. Corto Maltese je u vezi sa znatiželjom bio jasan: «Tko sam ja-to je isključivo moja stvar...Mogu vam samo reći da se pravilan ubod nožem zadaje odozdo prema gore.» Autor stripa Hugo Pratt rođen je 1927-me u blizini Riminija, ali rane dane (do desete godine života) provodi u Veneciji, čiji prekrasan portret daje u svojim djelima, gdje je ona gledana okom radoznala ezoterika, koji u tlorisu lijepoga grada goneta tajnu. Čak se kroz jednog od svojih junaka i pita: zašto Corto izabire te Mongolije i Urge, a ne neko skriveno dvorište, neko «tajno» dvorište u Veneciji? Odgovor je razoružavajuće jednostavan: zato što nema čovjeka u savršenom skladu sa sobom. Iako je pustolovni europski strip kroz epizode sa Cortom Malteseom doživio odrastanje, ipak je osnova čitateljske fascinacije puno dublje razine od puko-avanturističke. Ključ tolike ljubavi prema Cortu je on sam, a ne zgode i nezgode kroz koje prolazi.. Kao što mu kaže jedan lik: «Onima koji kao ti, umiju živjeti, dobro je čak i u paklu.» Ono što je mene kod Pratta osvojilo još davno, bila je galerija nezaboravnih likova koji su beskompromisno, da se ponovno poslužim Prattovim izvrsnim riječima, «pokušavali dosegnuti svoju sudbinu.» Pratt je umro 1995-te, ne onako kako si je želio, «od posljednje strijele posljednjeg Dankali ratnika», ali kao da je.