«Upitao sam Eddya kakvu priču želi, on je odabrao ratnu i ja sam se, valjda po prvi puta u životu, potrudio pročitati kakvu knjigu da bi mi scenarij doista postao to što se pretvarao da jest. Naravno, priča (...) je i dalje dosjetka, a proza ponekad napadno kričava, ali u stvarnom dekoru i likovi su postali stvarniji, stekli su imena i osobine, a kad bi progovorili nisu to činili samo zbog čitaoca, već su razgovarali jedni s drugima»
U krugovima strip autora su se svojedobno pričale legende o tome s kojom je lakoćom Edvin Eddy Biuković znao postaviti kadar i odnijeti izvornu scenaristovu ideju dalje i dublje no što je ovaj mogao sanjati. Tako i Darko Macan priča o tom koautorstvu – on bi spisateljski stvar postavio kao nekakvu kazališnu skelu koja bi se već kod prvih Eddyevih poteza počela preobražavati u hollywoodski spektakl.To Biukovićevo približavanje čaroliji moglo se osjetiti već u njegovim prvim radovima, objavljivanih koncem osamdesetih u kultnom «Patku». Već kroz lik ondje predstavljenoga Salvatorea, simpatičnog grbavca koji je iz table u tablu gubio dijelove vlastita tijela; tema depersonifikacije ispričana je sa lakoćom koju može ostvariti jedino izvorni talent.
Edvin Biuković je rođen u Zagrebu, i vrlo rano, već kao dvadesetineštositnogodišnjak počinje koautorovati sa Darkom Macanom za njemačku šund strip reviju «Gespenster», koju lucidnošću vlastitih i Macanovih ideja vrlo brzo prerasta, tako da im ponajbolje epizode ondje nisu htjeli objaviti. Mlađi čitatelji mogli su ga primjetiti u «Modroj lasti», gdje je po predlošku Ivana Kušana crtao «Koka». Zadnje godine života radio je uglavnom za američke izdavače, crtajući serije «Grendel Tales»,» X-Wing Rogue Squadron» i «Star Wars». Obolio je od malignog tumora i umro u tridesetoj godini, 1999. u Zagrebu.
Darko Macan također je svojevrsna legenda hrvatskoga stripa: pripadnik generacije u kojoj su još Vilagoš, Ribić, Suđuka i Pavlov. Radio je svašta: od licencnog crtanja («Tom & Jerry») do autorskog stripa («Bočko», «Kolumbo»), te pisao scenarije («Svebor i Plamena», «Komarac») i knjige za djecu («Knjige lažu»). Osim toga, na raznim je internet stranicama svojim tekstovima osvješćivao strip recenziju u Hrvata- ironično adresiranima na petnaestoricu preživjelih ljubitelja stripa u lijepoj našoj.
«Citati» su vrlo dobar primjer kako je šund moguće preobraziti u umjetnost. Ciljana publika ovih radova je inteligentni, radoznali dvanaestogodišnjak. Što naravno ne znači da u njima nećete uživati ako ste nekoliko puta stariji. Kratke epizode od nekoliko tabli transponirane su u osjećajnost višega tipa, u okviru koje referentnost nije erudicija ili enciklopedizam, nego znanje odnosno pogled na svijet. Biuković i Macan stripove rade kao što dišu. Ta lakoća prenosi se i na čitatelja.
Iz većine izdanja ozbiljnijih stripova u Hrvatskoj, kako to najčešće biva, stoji jedan čovjek: zove se Bernard Radovčić, mlad, kompetentan i poduzetan. On je Strip-Agent. U Osijeku je najnovija izdanja ove agilne izdavačke kuće (a to su novi Jeremiah i Torpedo) moguće kupiti u knjižari «Jagoda Truhelka»