Nebrojenim kontroverzama oko novih Adamsovih pjesama je kraj. Pred nama su čak dvije ploče, po svemu oprečne. Ne znam je li doista istina da je labela "Lost Highway" od njega naručila "rock ploču", a na led stavila intimistički album zgotovljen u suradnji s producentom The Smithsa Johnom Porterom (jer je navodno previše hermetičan i depresivan), no "službeni" , bučni, razvikani, "rock" album nazvan drčno "Rock N Roll" doista mu ne služi na čast. S druge strane skromniji, sjetniji "Love Is Hell, Pt. 1", sastavljen od tih spornih pjesama, kompromisno je 2x10'' = ploča, tj. 2xCDEP = CD izdanje. I po svemu je dostojan nastavak niza Adamsovih albuma koji su ga s pravom promovirali u jednog od prvih pretendenata na uvijek vruće prijestolje Grama Parsonsa našeg vremena.
"Rock N Roll" je dokaz da Ryan Adams nije odolio sirenskom zovu "rock and roll budnica" kakve zadnjih godinu-dvije haraju top-ljestvicama (od kojih ja prilično zazirem, no to je moj problem). Ono što nam je ponudio kao "vrući", "visokooktanski" rock and roll, međutim, uglavnom je "rock and roll bludničenje", isprazni, reciklirani i beskorisni, ničim (do li vlastitim ego-tripom) izazvani napad na čula slušatelja, od njega navikla na prepoznatljive komade neotradicije. Nisam roots-rock purist, nedajbože, no Adams je više rock, tamo gdje je manje rock (a to su pjesme zaogrnute u intimnije, kantautorsko ruho), ako znate na što mislim. U potpuno krivo motiviranom zanosu, on niže gitarističke floskule (svašta je tu udrobljeno - od U2, Nirvane, neizbježnog Paula Westerberga, punka, new wavea i hard rocka do New York Dollsa i glam rocka) koje je s pravom AMG-ov recenzent nazvao "transkriptima Touretteova sindroma". Njegovi rock and roll palimpsesti smješni su koliko i tužni (tako je "She's Lost Total Control" uzaludno presviravanje remek-djela Joy Divisiona "She's Lost Control", a "This Is It" trebala bi biti bučna prepirka sa The Strokesima). Ukratko: pišanje uz vjetar ili jalov pokušaj da se osvoji teritorij kojim suvereno vladaju White Stripes ili The Strokes.
"Love Is Hell, Pt. 1" drugi je par rukava. To su pjesme krajnje osobne, istinske drame, iskreni osjećaji i beskompromisni tamni tonovi. Trpki okus gubitništva s daškom ezoterije koja je okruživala stvaralaštvo, recimo, Tima Buckleya, Jeffa Buckleya, Alexa Chiltona, pomalo Drakea i The Smithsa (fino dozirane "marrovske" gitare). Ugođajem, "This House Is Not For Sale" bez problema bi našla mjesto na remek-djelu "Strangers Almanac" Whiskeytowna, "Afraid Not Scared" i "The Shadowlands" pristajale bi uz skladbe s njegova prvijenca "Heartbreaker" itd. Adamsov tretman skladbe "Wanderwall" jedan je od vrhunaca ove ploče. On ju je jednostavno ogrnuo kišnim kaputom i učinio svojom. Ukratko: krasna ploča, za razliku od one prve.