Donald James je ugledni britanski povjesničar koji, valjda radi rekreacije, piše trilere s glavnim likom ruskim inspektorom Konstantinom Vadimom. Svijet u kojemu se događa 'Gatara' smješten je u bližu budućnost ali nema nikakvih strukturnih pomaka u odnosu na svijet u kojemu mi živimo. Sve se događa u ruskoj provinciji, iscpljenoj anarhističkim ispadima, kriminalom i građanskim ratom, a hrvatski će čitatelj, kada malo uđe u ovaj roman, na stranicama na kojima James stvara okvir za radnju, osjetiti nešto kao deja vu. Rusija 2017-te vam dođe kao Hrvatska 2005-te. Glavnom junaku nakon partya u gradonačelnikovoj kući nestaje žena, ugledna i izgledna (strašno zgodna, u nju zaljubljeno pol grada) liječnica. Vadim će ženu tražiti okružen ajkulama: s jedne je strane beskrupulozna politička vrhuška, s druge strane su njegovi bivši pajtaši, kriminalci i policajci. Iz samo Jamesu znane potrebe za političkom korektnošću, među munjenim baćuškama našla se i afroamerička inspektorica, čije duge noge više mrse radnju, nego što podižu atmosferu na viši stupanj. U pozadini nestanka Vadimove supruge, kojoj se gubi trag s još jednom ženom, trgovina je djecom. Spomenarski štih inspektorova odnosa s ženom svakog se trena mijenja. Svaki mu sugovornik o njoj kaže nešto o čemu nije imao pojma. Fabula je protkana i blagim parapsihološkim natruhama, roman je dobio naslov kroz lik gatare koja je, gledajući u Vadimovu budućnost, uspjela vidjeti sve što se u sljedećih nekoliko dana u njegovu životu dogodilo. Unatoč prvenstvenom zabavljačkom potencijalu, James piše nešto iznad uobičajene za potrebe zabave zadovoljavajuće razine. To vam je pisac koji piše sa sviješću da će njegov eventualni čitatelj imati duži filmofilski staž no što bi mogao biti eventualni knjiški moljac, pa su slike opustjelih aleja i avenija, s apokaliptičkim oblakom, koji je non-stop iznad grada, prave filmske, i sjedaju same gdje treba, s obaveznim škljocanjem u čitateljevoj glavi. Tko se god prihvati Jamesa ne očekujući ništa više, pred njim je relativno zabavan vikend.