Ideje o univerzalnom patrijarhatu povezane su sa generalizirajućom univerzalnom osnovom feminizma, no iako na papiru zvuče savršeno, uglavnom ili barem vrlo često ne uspijevaju objasniti partikularne slučajeve tlačenja na temelju roda u konkretnim kulturnim kontekstima. 'Treći svijet', iz kojega dolazi alžirska spisateljica Assia Djebar, u teorijskim feminističkim konstruktima, s druge strane, često je kritiziran termin čije se postojanje dovodi u pitanje ne samo stoga što Zapad kroz njega kolonizira svakoga tko jest drukčiji, nego jer kroz određenje 'drugoga' kao 'barbarskoga' nad objektom istraživanja, provodi isto ono nasilje kojega u određenom parcijalnom segmentu nastoji registrirati. Sve u svemu, dragi naši i drage naše, tlačeni ste jer ste po našim tabelama primitivni na n-tu, bez ikakvih izgleda da vaš jezik, zapravo način vašeg života bude razumljiv ikome ovdje, na mjestu gdje se o razumljivosti odlučuje. Roman 'Beskrajan je zatvor' o procesu friziranja i filtriranja, reterotorijalizacije i deteritorijalizacije, o sklizavim ulogama koje si ljudi iz 'drugog', nama podosta različitog svijeta moraju prispodobljavati, izvještava neumoljivom, gotovo telegrafskom sintaksom, a sam čin pisanja, izveden na francuskom jeziku od strane alžirske spisateljice berberskog porijekla, postaje paradigmatski za sve slojeve značenja koje u sebi nosi. Alžirska žena, opsesivna tema Assie Djebar, u europskoj se književnoj povijesti, kako nas ona sama učeno upozorava, pojavljuje za osvita modernih vremena , već u Cervantesovom 'Don Quijoteu', u priči pod nazivom Zarobljenik i Zaraida, a zamršena priča o slobodi i robovanju, tijekom koje okovi i njihova značenja klize od doslovnih do svih zamislivih, za samu Djebaricu metafora su svake žene koja u Alžiru piše, uključujući i nju samu. I zaista, svijet koji se nadviruje iz njenog beskrajnog zatvora, sa naratoricom koja unatoč strogom zaptu tradicionalnih odnosa muža i žene svaku noć pleše i ima ljubavnika, čak štoviše mijenja ozakonjene partnere, od nje pravi legitimnu junakinju u tradiciji mislećeg glavnog lika, ona je paćenica u istoj onoj mjeri u kojoj je Shakespeareov Hamlet neodlučan; naime on tijekom svog monolozima poduprtog kolebanja ubija petoro ljudi, skrivi jedno samoubojstvo, provodeći dane cijelo vrijeme lupajući glavom da li da ubije čovjeka i koliko je to nobl? Akcentiranje vlastite senzibilnosti provučene kroz historijske reference, a sve skupa izloženo miksom autobiografskog i dokumentarnog, olakšava smještanje Assie Djebar u širi romaneskni kontekst, omeđen sa podosta zvučnih imena, od kojih bi Kunderino moglo biti možda najpoznatije. Njegovi su romani, ponajviše 'Besmrtnost', građeni sličnom strategijom podupiranja i podbočavanja, smjesom lirskog i teorijskog, romanesknog i historijskog. Miljama udaljen od svake naivnosti, i Djebaričin je roman višespratnica. Kod nje povijest neuspjelog ljubavnog života jedne žene postaje poviješću zapretenosti, suženih vidika i smanjenog prostora, a njene junakinje tijekom svojih putešestvija, koje poduzimaju presvučene u zapadnu garderobu, često ne znaju tko su i kada glume, sada u luksuznom kostimu ili ondje pod feredžom... Kronični nedostatak bilo kakvog kontinuiteta, i život na samom rubu mitskog, sa vračarama u prvom planu, u vječnom sada, jednom je u prošlosti ukinuo Jugurta, legendarni ratnik, nazvavši jezik osvojene Kartage predačkim, i tom vitalističkom gestom identifikacije sa poraženim neprijateljem, koji je imao sve, kulturu, tradiciju, dao naputak o asimilaciji kao prvom i osnovnom pravilu nomadskog života. A nomadizam je kod Djebarice ključan, nomadski je fragmentarni način na koji gradi tekst, kojemu podiže šator u vlastitoj i u prošlosti vlastitog naroda podjednako, i sa istom lakoćom od osobnog slučaja žene podvrgnute raznim oblicima nasilja, bio on kulturalnog ili identifikacijskog predznaka ili se radilo o jednako svakodnevnim 'bračnim' batinama , uspijeva stići bez ikakvih većih tehničkih problema do parabolizacije položaja žene i zatvorovanja općenito. Zatvor možda nije beskrajan, uhvati se tu i pokojeg ljubavnika, zamijeni se nasilnoga muža, preseli se na koncu i u Pariz, ali ona o njemu prede priču kao da jest.