Lijepo je kada si band nadjene ime koje istovremeno ocrtava i njegove poetičke konture. Dakle, Bristolci The Experimental Pop Band jesu "eksperimentalni" (malo, premalo) i jesu "pop" (puno, previše). Bilo je to za očekivati. Na svom četvrtom albumu "Tarmac & Flames" oni su sa City Slanga prešli pod skute domaćeg izdavača Cooking Vynila. Riječ je o "deadpan" filozofiji kakvu su do savršenstva doveli Pavement, no smještenoj većim dijelom u "hologramski" paket mekane elektronike, uz povremena organska "češanja" (puno bas dionica, npr.), malo trip-hopa, pseudo-jazza i sl. Što se eksperimenta tiče, on je uvjerljiv koliko i opiti srednjoškolaca u razrednom labosu. Literarno, TEPB nisu Pavement, pa se češće doimlju poput urbanih "mudrosera" kojima osobno ne bih dao čuvati niti dvije nacrtane ovce. Iznimka je odjavna pjesma zgodnog naziva i teksta, te zaraznog refrena. Zove se "1000 Screaming Girls" i pokazuje kako su TEPB najzanimljiviji onda kada zbace balast nemuštih elektroničkih igara i prepuste se čistoj melodiji. No, kvragu, albumu je tada kraj. (P.S. TEPB imali bi štošta naučiti od skupine Of Montreal, koji plivaju u sličnim vodama, no čiji je novi album "Satanic Panic In the Attic" pravi mali dragulj psihodeličnog popa s ove strane ludila Briana Wilsona. Solidni su, pak, sneni poperi One AM Radio. Album im se zove "A Name Writ In The Water".)