Mnoštvo je američkih bandova koji ostaju zapaženi samo u svojim uskim lokalnim okvirima. Neki od njih zasigurno zaslužuju veću pažnju od poklonjene im. Jedan od takvih bandova bio je Used Carlotta. Vlasnik sam njihovog Reckless Wheels albuma (Planetary Records.2000.) te znam da su objavili još jedan album (Wasted Words, Fundamental/Zuma Records, 1995.) ali koliko su u stvari sveukupno objavili albuma nisam baš siguran. Dakle, za ostavštinu banda nisam siguran kao što sa sigurnošću znam da je Reverie prvi samostalni album njihovog nekadašnjeg tekstopisca i pjevača Louisa Ledforda. Louis je stanovnik Richmonda, Virginia (što je vrlo bitna činjenica ako se zna da svoju inspiraciju uglavnom vuče iz svoje okolice) države juga SAD-a u kojoj obitava dosta duhova Europe devetnaestoga i dvadesetoga stoljeća (kulture, arhitekture itd.). Richmond je njegova prošlost i sadašnjost u kojoj je radio kao tesar, zalagaoničar, poslužitelj na benzinskoj stanici, konobar i pazikuća tamo je oženjen i ponosni otac kćerkice. On je jedan od onih ljudi koje svoj grad i ljude toliko dobro poznaju da o njima može pisati priče. I piše ih. Raymond Carver, Charles Bukowski, John Fante i naravno William Faulkner naveliko su utjecali na njegovo ''storyteller'' pisanje pjesama. Tako njegovo spisateljstvo ima pomalo epski karakter. Recimo Belle Isle govori o otoku usred rijeke James koji danas služi kao šetalište u ugodna sunčana popodneva, a Ledford se prisjeća njegove ratne (Američki građanski rat) povijesti u kojoj je na tom mjestu bio zatvor i u kojem je pomrlo mnoštvo vojnika Unije. September govori o najcrnjem rujnu američke novije povijesti i nekima od poginulih u ''blizancima'', Maury St.Cemetery o dijelu ceste koja povezuje ljude od Kanade do Floride, a Lonesome Road o jednoj od ulica Richmonda i njezinim ''znamenitim'' kućama. To intimističko viđenje ljudi, mjesta i ulica iz Louisovih životnih okvira (neki bi mogli reći uskih), to zavirivanje u svaku poru svojega okruženja i njegovo seciranje svojstveno je samo ljudima koji su duboko vezani za svoj okoliš i vole ga do boli. Ledford piše i o besmislu i tragediji rata (Make It Home), ovisništvu, prijevari, ljutnji i zločinu (Lately), lošim navikama (Strange Dangerous Flower). On je duhovit, pronicljiv i pomalo mračan. Glazbena podloga je vrlo slična zvuku Used Carlotta samo jednostavnija i laganija. Producent je Bob Rupe (član kultnog alt.country banda The Silos) u čijoj je viktorijanskoj staroj kući album i sniman tako da oni koji imaju vrhunske uređaje za reprodukciju zvuka u pozadini mogu čuti lajanje pasa ili buku ulice. Rupe nije puno inzistirao na glazbenoj podlozi već je dopustio da do izražaja dođu Ledfordov zanimljiv vokal i njegove priče. Dakle glazba je štura i akustična. Country, folk i blues su osnove zvuka (osim u Maury St.Cemetery koja je jazzy obojana). Nekada, u davno doba, svaki grad je imao svoga trubadura ili kroničara gradskog života i okružja. Richmond i danas ima svoga trubadura, a da li će ga imati i šire područje pokazat će budućnost. Ovo je u stvari onaj tradicionalizam koji je temeljni obrazac ''americane'' i svih njezinih surogata. Zato ovakvi ''nepoznati'' autori imaju temeljni značaj u svom glazbenom poslanju. Louis Ledford promatra i neizmjerno voli ono što vidi, jer to je sve dio nečega od čega je on satkan.