U dosjeu grupe Cracker ključna je riječ - iskustvo. David Lowery, kičma Crackera, prije dvadesetak godina predvodio je kalifornijski art-punk combo Camper Van Beethoven. Iza CVB ostala je uspomena na pionirsko spajanje pop glazbe i world music naslijeđa (bukvalno - glazbe iz cijelog svijeta), pohranjena na nekoliko simpatičnih ploča i jednom istinski velikom izdanju - ep-ju "Take The Skinheads Bowling". Naslovna je skladba tih davnih osamdesetih bila veliki nezavisni hit.
Nakon što su CVB krajem osamdesetih prestali s djelovanjem, Lowery se preselio na istočnu obalu Država, u Virginiju, gdje je s Johnny Hickmanom (lokalna gitaristička legenda, član Unforgiven) pokrenuo grupu Cracker. Cracker su do danas objelodanili pet studijskih ploča na kojima je prodefilirao cijeli mimohod veterana tzv. novog američkog rocka. Tako su dijelom Crackera u proteklih deset godina bili Tommy Stinson (The Replacements), Bob Rupe (Silos), Tony Maimone (Golden Palominos), Johnny Hott (House Of Freaks), Frank Funaro (Del-Lords) itd. To govori i o Loweryjevoj reputaciji u domicilnim rock krugovima.
No sve to na stranu, on je u stanju od svake ploče grupe Cracker napraviti dobru zabavu, a osjećaj neopterećenog južnjačkog jamminga provlači se i novim pjesmama. Himničnost napjeva i Loweryjeva profinjena ironija i dalje su glavni aduti Crackera (npr. "Brides Of Neptune", "Superfan", "Merry Christmas Emily"...), kao i sada već stalna nazočnost Marka Linkousa (Sparklehorse), kojom bi mogli unovačiti nove slušatelje. Moj favorit i dalje je album "Golden Age" iz 1996.