Prije nego što smo se uspjeli okrenuti i upitati: »A što se događa sa The Wedding Present?», najveći engleski šarmer David Gedge je sa svojim novim slatkišem imenom Cinerama snimio već tri konzistentna albuma (naravno, u to ne računamo neizbježne Peel sessione i kompilaciju singlova). Ukoliko ste tek sada upali u cijelu priču, recimo da je zvuk Cinerame logički slijed onoga što su pred kraj karijere stidljivo nagovijestili The Wedding Present: koketiranje sa popom 70-ih i napuštanje helikopter-gitara sa «George Best» ili «Seamonsters» nauštrb prostranih orkestracija. No, David Gedge je oduvijek bio čovjek koji ne sazrijeva daleko od javnosti i između ploča, već objavljuje sve što snimi (to zna svatko tko ima okviran uvid u masivnu diskografiju The Wedding Present), pa ispada da su posljednji radovi The Wedding Present, a koji su patili od slabokrvnosti i lagane dezorijentacije, bili samo zagrijavanje i klica onoga što je (danas) Cinerama. «Torino» je zrela, dotjerana i pametna ploča prošarana rockerskim nasljeđem i okrenuta prema blagoj tajnovitosti, a u konačnici joj dajem prednost pred vrlo dobrim prethodnikom «Disco Volante» uslijed nešto dorađenijih i boljih pjesama (primjerice, završnu «Health & Efficiency» sam u nevjerici često sklon vrtjeti nekoliko puta za redom). Dodatnu dimenziju albumu daje i mogućnost skeniranja još jedne Gedgeove transformacije u gradacijama. Naime, dok smo nekada kroz roštanje hrskavih gitara slušali hrabrog, simpatičnog i zaljubljenog junaka koji se unatoč slomljenom srcu ne predaje, danas Gedge iza kojeg stoje pojačala i kokteli deklarira:»You tied my hands and whispered commands, then my whole body shook as you began to suck, I cried your name and then I came.», a nešto kasnije u jednako lascivnom arabstrapovskom tonu pita:»Why have you locked the bathroom door? It's not as if I haven't seen you piss a thousand times before.». Cinerama za potpuno razumijevanje iz svakog aspekta zahtijeva iskustvo, bilo slušalačko (ovo nije «konkretna» glazba na prvu loptu), bilo životno (teško mi je pojmiti da David Gedge oduševljava tinejdžere), pa ću si dati toliku slobodu da osobno po prvi put jednu frazu sa groznim konotacijama iskoristim kao opis činjeničnog stanja i preporuku: Cinerama svira adult-oriented-rock. Davide, hvala ti na tome.