Previše toga se podcjenjuje. U ljudskoj prirodi je da baca kratke poglede na nešto i ode bez osvrta. Tako ostaju neprimjećene i nepriznate mnoge vrijednosti. To se dogodilo B westernu i još se događa. Prolaskom drugačijih vjetrova, na mahove se događalo da se čudotvornom snagom tvrdoglavog vjetra otkrije pravo blago, blago prepuno značenja o jednostavnim ljudima i njihovim težnjama, koji su u svojim djelima istovremeno znali itekako čuvati tradiciju pred najezdom "atomskog doba" i s druge strane braniti vlastita uvjerenja od "kaosa revolucionarnih generacija". Za B western tvrdim da je jedan od najpodcjenjivanijih žanrova, iako je uz B horrore i B kriminalističke filmove među najvrednijim od svih američkih žanrova. Dok B horror dosta toga duguje njemačkom ekspresionizmu, a B kriminalistički film francuskom poetskom realizmu, B western (i western uopće) je "čisto američko lice". To ingeniozno lučenje mitova i legendi iz prašine divljih prerija, te crno-bijele ili šareno obojene slikovnice prostranih predjela Divljeg zapada, ti široki pogledi u lice i naličje jedne zemlje, donose pregršt prekrasno ispričanih priča, možda ne na najistinitiji, najuvjerljiviji ili najprecizniji način, ali svakako na najiskreniji i najtopliji način, na način svih zaljubljenika u prošlost svoje zemlje, na način bespogovornog poštivanja povijesti svoje zemlje, na način iskazivanja ljubavi za sve pionire i zapadnjake od čije krvi, znoja i suza je stvorena Amerika, a kojima se većinom ne zna ni mjesto vječnog počivališta.
U westernima je vrijeme ostalo balzamirano u pokretnim slikama. Čovjekov davnašnji san da ovjekovječi sadašnjost, prizove prošlost i proriče budućnost je ostvaren, "magična alternativa realnosti" postaje realnost sama, a suštinske dimenzije B westerna poput traganja, pokreta, vjere, ljubavi i akcije, na radosno očekivanje gledateljestva rađaju dobro koje pobjeđuje zlo, sve dok mitološka dimenzija nepobjedivih održava na životu ideju o slobodi. Iako kroz gledanje mnogih B westerna gledamo "isto", to nas ne bi trebalo pokolebati u želji da ponovno očekujemo novu priču, novi pokret, novi poljubac, još bolju akciju, još dosljednije traganje. Ali… gledamo li stalno jedan te isti B western? "Razlika između slave i smrti iznosila je svega nekoliko sekundi" - rekao je Henry King, redatelj legendarnog Revolveraša (1950) sa Gregory Peckom u ulozi revolveraša vječno ometanog u pronalaženju mira, sve dok ne pronađe mir u smrti. Razlika između B westerna i B westerna je u gledateljevoj percepciji, u njegovoj moći sanjanja, u poistovjećivanju sa prikazanim i odrazu u duši, u zanosu i strasti alkemičara pred otkrovenjem eliksira mladosti. Western ne stari. On vječno stoji kao svjetionik djetinjstva. On je odraz svekolike američke povijesti, njen sudija i krvnik, kao i mudri pronicatelj u ljudske duše, čiji je emanat.
Kada je početkom tridesetih započeta ekspanzija zvučnog B filma uopće, a sve zbog producentskih "smicalica" da uz glavne filmove A produkcije prodaju zabavne i kratke (50 - 70 minuta) filmove za predigru u takozvanom dvostrukom programu. Publika je od početka izvrsno reagirala na "nonšalantne" i brzo ispričane "storije" raznoraznih zapleta, na nepretenciozne filmove protkane romantikom i akcijom. Dopala im se lišenost suvišnoga, formalna jednostavnost bez dugačkih kadrova, lijepa fotografija bez poetičnih pretjeranosti, lijepi glumci i glumice koji se ne natječu za Oscara, ali poznaju svoj zanat, smiješni sporedni akteri koje obično ne navodi ni jedna filmska enciklopedija, neprimjetna režija… Režija? Ma koga je tada zanimalo ime redatelja? B filmovi su se proizvodili serijski u filmskoj industriji kao na pokretnoj traci, producenti su trljali ruke zbog povećanih zarada, zaposlenost se povećala nakon velike ekonomske krize s kraja dvadesetih, Hollywood se širio nepredviđenom brzinom, mnogo običnih ljudi iz svih krajeva Amerike se uputilo u Hollywood tražeći svoje "mjesto pod suncem", tako su nastajale "zvjezdice B filmova", koje nikad neće doživjeti planetarnu slavu jedne Grete Garbo ili Clarka Gablea, ali će zbog dugotrajne isplativosti proizvodnje filmova s njima u glavnim ulogama zadržavati zvjezdani status godinama, tamo sve do sredine pedesetih, a nakon šezdesetih, kada novi naraštaji pokreću "modernističku revoluciju" u umjetničkim i duhovnim stremljenjima, poneki dobivaju kultni status, a pojedini odlaze u zaborav. Mladi i "nabrijani" filmofili i filmski kritičari (najžešće u Francuskoj) "pljuju" po "mastodontima", te iz rukava izvlače pobjedničkog asa, kojim započinje razdoblje autorskog filma, a istovremeno se pronalaze "autorski štihovi" u djelima redatelja, koje se do nedavno smatralo samo običnim zanatlijama. Iz tame pećine B filma se na svijetlo dana izvlače imena kao što su Budd Boetticher, Andre de Toth, Phil Karlson, Joseph H. Lewis, Jacques Tourneur, Edgar G. Ulmer, vrijednost njihovih filmova se revalorizira, a oni dobivaju status koji zaslužuju. No, krenimo od početka!