Samo u četiri od navedenih filmova (Shane, Drvo za vješanje, Metalna zvijezda, Čovjek bez zvijezde) glavni likovi su usamljeni jahači i revolveraši, koji dolaze prvi put na mjesto radnje, gdje se njihovim dolaskom sve mijenja, gdje sa manje (Doc Frail) ili više žara (Dempsey Rae) ili slučajnih okolnosti (Morg Hickman) pokušavaju se udomiti, pronaći mir i zaboraviti prošlost. Frail pobjeđuje demone u sebi, Dempsey se rješava straha od bodljikave žice, Morg ostavlja posao lovca na ucjene, trude se naučiti živjeti s nekim, samo Shane ne uspijeva u tome, i zato on ostaje sinonim za vječno usamljenog revolveraša, koji će u mnogim mjestima dovesti stanje u red, slomiti mnogo srca, ali će na kraju ipak morati otići dalje i dalje, tamo gdje možda nisu čuli za njega i njegovu brzinu.
U četiri filma (Poštanska kočija, Winchester '73, Čovjek iz Laramiea, Tragači,) glavni likovi su osvetnici. U traganju za onima sa krvavim rukama i grijehom na duši, proispituju svoje tvrdokorne stavove, ali ipak sva četvorica ustraju u izvršenju (Ringo Kid, Lin McAdam, Will Lockhart, Ethan Edwards), iako na različite načine. Nijedan nije odustao prije zadanog cilja, niti zbog okoline, niti zbog ljubavi prema ženi, niti zbog izvlačenja sebe iz kandži demona. Tek kroz čistilište zvano izvršenje kazni, postaju normalni ljudi, oni koji su spremni živjeti u nekoj, već zaokruženoj zajednici. Dok Ringo i Lin ostaju sa ženama, a Will naznačuje izabranici da će se vratiti kada obavi još nekakav posao, dotle Ethan ostaje potpuno sam, usamljeniji nego što je bio prije osvete, tako da on ostaje sinonim za osvetnika.
U četiri westerna (Rio Bravo, Moja draga Clementina, Točno u podne, Obračun kod O.K. Corrala) glavni likovi su šerifi sa problemima obračuna sa banditima, kradljivcima stoke i ubojicama. U Mojoj dragoj Clementini i Obračunu kod O.K. Corrala radi se o istom liku (Wyatt Earp), koji se uz pomoć braće i revolveraša Doca Hollidaya obračunava sa Clantonovima, a pobjedom postaje legenda i sinonim za velikog i nepobjedivog šerifa i maršala. U različitoj poetici dva filma iste tematike, primjetno je da Ford pomalo Earpa mistificira, prikazuje ga kao čovjeka sa smislom za pravdu, koji djeluje više instinktivno nego promišljeno, dok je lik kod Sturgesa promišljeni, dobro obučeni šerif, koji se želi povući iz posla i osnovati porodicu, ali prije toga mora otići kao pobjednik. Ista stvar je s likom Doca Hollidaya. I Ford i Sturges ga prikazuju kao nesretno bolesnog kockara i revolveraša, koji izaziva smrt kako bi se riješio patnje, samo što je kod Forda profinjeniji i melankoličniji, a kod Sturgesa siroviji i nemilosrdniji. Što je s Will Kaneom i Johnom T. Chanceom? Šerif Will Kane nije kukavica. Ostajanjem u gradu kako bi se obračunao sa čovjekom, kojeg je prije puno godina stavio iza rešetaka, dovodi u pitanje vlastito preživljavanje, tek započeti brak sa mladom kvekerkom, koja ne prihvaća nasilje kao oblik razrješenja sukoba ili suprotnih ideologija, sudbinu cijelog mjesta. Važno je reći da je to mjesto trebalo biti njegovo uporište, mjesto koje je on svojim sposobnostima očistio od zločinaca i omogućio ljudima da žive normalno, bez straha, ali su mu ti isti ljudi okrenuli leđa, licemjeri su napustili grad ili se sakrili u crkvu ili mišiju rupu, a Will im poslije pobjede bacanjem šerifovske značke u prašinu pljuje u lice i odlazi sa ženom. John T. Chance je suprotnost Willu po nekim karakteristikama. Vještiji je puškom, nego pištoljem, za razliku od Willa on prihvaća pomoć pijanca, šepavog starca, mladog revolveraša i žene, jer svako od tih likova je usamljen i treba društvo, kao i obitelj, zapravo dokaz da pripadaju zajednici i da su korisni. Usput rješavaju privatne probleme, opravdavaju se za ono što su postali. John također treba nekoga. On ne pokazuje ljubav, zbunjen je pred ženom, ne govori ništa što ne misli, ali ipak se sve vrti oko njega, on je taj oko kojeg se skupljaju ljudi koji nigdje ne pripadaju. Tko bi uzeo Stumpyja za pomoćnika? Tko bi dao šansu pijancu drhtavih ruku da ponovno pronađe sebe? Tko bi prepoznao u napirlitanoj perjem i kockarskoj duši osjećajnu ženu? Tko bi vjerovao neiskusnom revolverašu da neće napraviti glupost? Samo John T. Chance, taj veliki iscjelitelj ljudskih duša, čovjek koji zna čekati i boriti se, a sjetimo se, tu se ipak radi o ljudskim životima.
U pet filmova (Dvoboj na suncu, U 3:10 za Yumu, Sedmorica veličanstvenih, Crni narednik, Čovjek koji je ubio Liberty Valancea) glavni likovi su ljudi koji se bore za nešto svoje i pokušavaju to povećati (senator McCanles i njegovi sinovi), koji pokušavaju sačuvati farmu i obitelj (Dan Evans), koji pomažu nekakvoj zajednici da preživi pred nekom opašnošću (sedam revolveraša u Sedmorici veličanstvenih), koji se bori za vlastito jastvo i dostojanstvo (narednik Rutledge) ili koji pomažu zajednici da riječ demokracija postane mjerilo za razrješavanje svih sukoba (Tom Doniphon i Ranson Stoddard). Dok McCanlesovi na bespoštedni i sebični način dolaze do željenog, dotle Dan, Tom i Ranson žrtvuju puno da bi ostvarili cilj. Do tog cilja, od njih trojice, jedino Tom nije uspio, ali ne zato što nije želio, već zato što se čovjek njegovog kova, kao vjerodostojni i neustrašivi usamljenik, nije snašao u novim stremljenjima nadolazeće civilizacije, iako je jedan od rijetkih koji je odmah shvatio o čemu se tu radi, i zato žrtvuje ljubav prema ženi, mogući privatni život, kako bi omogućio mlađem, obrazovanijem i ambicioznijem čovjeku (Ransonu) da povede zajednicu u demokraciju, jer mu je vjerovao, još od onog trenutka kada se nevičan pištolju upustio u dvoboj s Liberty Valanceom. Narednik Rutledge i Dan Evans to rade radi vlastite egzistencije. Nije čudna narednikova reakcija na sudu kada zaplače: "Deveta konjička je moj dom, moja stvarna sloboda, i moje samopoštovanje. Vi me tretirate kao crnčugu koja trčkara po močvari. Ali ja to nisam! Čujete li me? Ja sam čovjek!"
U pet filmova (Crvena rijeka, Slomljena strijela, Na okuci rijeke, Hondo, Vera Cruz) glavni likovi se odlučuju na akciju iz vlastitih razloga (Tom Dunson, Glyn McLyntock, Benjamin Trane, Joe Erin) ili iz profesionalnih razloga (Tom Jeffords, Hondo). Dunson je pionir Divljeg Zapada, čovjek koji je snagom, odlučnoću i vještinama osnovao stočarsko carstvo, i bori se da ga zadrži na isti način na koji ga je stekao - na nemilosrdni način. Kroz tjeranje stoke na prodaju, kroz stampeda i sve probleme koje nosi jedan takav težak i skoro nemoguće održiv posao, njegova duša pomalo mekša, postaje ljudskija i pristupačnija, što je osnova za življenje u promjenjenom ozračju zajednice u kojoj živi. Stari i nepristupačni zapadnjaci postaju prošlost i legende o kojima će se pričati uz logorsku vatru. Glyn McLyntock je sličan Dunsonu po vještinama vođenja stoke i karavane, ali je psihološki nestabilniji, skloniji popuštanju, koji prihvaća posao vođe karavane zbog želje da zaboravi odmetničku prošlost, kada je poslije Građanskog rata na granicama Missourija radio ono što sada prezire. Dvojakost njegove ličnosti je vidljiva iz njegovog ponašanja. Spašava od vješanja rođenog zločinca i započne mu vjerovati, prvo muti sa jednom djevojkom, da bi ostao s drugom. Ali u krajnjoj osnovi je čvrsti zapadnjak, niti pretjerano dobar, niti do kraja loš, koji je spreman pomoći određenoj grupaciji, u ovom slučaju doseljenicima, da pronađu svoj Eldorado. Benjamin i Joe poradi vlastite probitačnosti i zarade iznajmljuju svoje usluge onima koji ih žele plaćati. Joe je pohlepniji i lakomisleniji, djeluje instinktivno, strasno i opasno, a Benjamin je mirniji i u ogoljeloj biti moralista, koji se pronašao u revolveraškom poslu, jer ne zna ništa drugo raditi, a misli da je prestar da krene ispočetka. S druge strane Tom Jefford i Hondo rade isti posao, ali za državne službe, s blagoslovom vlasti. Jefford je jedan od rijetkih bjelaca koji zavoli indijansku kulturu, koji vjeruje u njihovo pravo na otetu zemlju, ali je bilo prerano za njegovo umreživanje sa Indijancima, jer rat nije bio gotov. Poslije smrti njegove žene Indijanke, poglavica Cochise mu kaže: "Kako ću ja morati podnositi ubojice moga naroda, tako ćeš ti morati podnositi ubojice svoje žene". Cochise se mora povući u rezervat, a Tom Jefford mora živjeti sa bjelcima, koji su mu ubili ženu. Nijedan nije više slobodan. Hondo se bori protiv Indijanaca kako bi spasio bjelačku obitelj, ne veže se sa Indijancima, iako ih poštuje. Njegov stav je površniji, ali je lik isto usamljen kao i Tom Jefford. To su profesionalci, koji izumiru, kako bjelci sve više pokoravaju Indijance.
U pet filmova (Fort Apache, Nosila je žutu vrpcu, Rio Grande, Udaljeni bubnjevi, Bijeg iz tvrđave Bravo) glavni likovi su vojnici američke vojske (potpukovnik Owen Thursday i kapetan Kirby Yorke, kapetan Brittles, potpukovnik Kirby Yorke, kapetan Quincy Wyatt, kapetan Roper) čija je profesionalna i moralna obveza i dužnost da se po zapovjesti s vrha bore za interese demokratski izabrane vlasti, što znači naroda u cjelini. Svjesni da se radi o bjelačkom narodu, gdje Indijanci još nemaju svoje mjesto (hoće li ga ikada više imati?), djeluju po unutrašnjim stremljenjima, sa više (kapetan Yorke i kapetan Brittles) ili manje smisla za pravdu (potpukovnik Thursday i kapetan Wyatt), i sa više (kapetan Brittles) ili manje ( kapetan Wyatt i kapetan Roper) dubokog ulaženja u probleme indijanskog pitanja. Dok je potpukovniku Thursdayu indijansko pitanje tek prilika za dokazivanje pretpostavljenima njegove ratne vještine i hrabrosti, kapetanu Wyattu za pomalo rutinsko obavljanje zadanog zadatka, kapetanu Roperu nepotrebna i iznenadna gnjavaža pri provođenju zarobljenika Konfederacije u svoj logor, ali istovremeno pokazatelj njegove vojničke vještine i hrabrosti, kao i brige za ljude pod njegovom komandom, dotle je kapetanu i potpukovniku Yorkeu i kapetanu Brittlesu to svakodnevni posao, koji moraju obavljati sa istančanim smislom za posredovanje između usijanih bjelačkih glava i ponosnih Indijanaca; oni ne mrze Indijance, već poput pravih profesionalaca pokušavaju nanijeti najmanje štete njihovom narodu, a ujedno očuvati pozicije i prednosti koje su bjelci stekli pred Indijancima. Svi oni vole svoj posao, ali su im različite ambicije.
U preostala dva filma (Winetou I i II) glavni likovi su Indijanci plemena Apachea, zato što se početkom šezdesetih godina počeo mijenjati stav prema indijanskom pitanju, oni više nisu uglavnom prikazivani kao divljaci željni krvi, već kao plemeniti i ponosni narod u obrani svoje zemlje, svojih lovišta i grobova svojih predaka. Neka si bijelci zamisle situaciju da netko pokuša oskrnaviti grobove njihovih predaka. Što bi uradili? Winetou je prikazan kao idealist, kao i Old Shatterhand, a osnovna poruka je da bijelci i Indijanci mogu živjeti zajedno da je više tolerancije. Idealistička poruka njemačkih filmova sa Winetouom kao glavnim likom ima dobro postavljene kriterije dobroga protiv zla, likovi bi po onome što rade i govore trebali biti dubiozno prikazani, njihovi postupci bi trebali biti oplemenjeni većom tragikom, a glumci bi (osim Pierre Bricea) trebali biti bolji, međutim, redatelj zna kadrirati, ali ga površna i pomalo stripovska karakterizacija udaljuje od vrijednosti klasičnog westerna. Recipijentu ostaju lijepi Hrvatski pejzaži, kostimi i akcija, te prihvaćanje njemačkog jezika kao jezika Indijanaca i kauboja. Teško, zar ne? Postoje i sinkronizirane verzije na engleski jezik za američko tržište. Čekam ih već godinama, kako bih provjerio djetinju zaluđenost tim filmovima.