Ugodno i ne svojom krivnjom uhljebljeni u recentni trend "novih glasnih gitara", četiri drska babyface dečka se vjerojatno fenomenalno zabavljaju sa džepovima punim major label kešovine te "kredibilitetom" kojeg im daju respektabilna indie prošlost (prva dva albuma izašla su im na Trance Syndicate i na Merge etiketama) i live nastupi na kojima sve kulminira već gotovo rutinskim demoliranjem instrumenata. U redu, to je divno, krasno i profitabilno, no kada se svi zajedno spustimo na zemlju i zagrebemo iza hypea ulickane i preproducirane smjese "opasnih" gitara, nabijene ritmike, melodija, art angsta i sklopa "melankolija/energija" (tko još u korelaciji s ovim dečkima nije spomenuo "Daydream Nation"?), na velikoj površini mape ovog albuma pojavljuju se praznine i šupljine (i tu ne mislim samo na nezgrapne i komične izraze "ozbiljnosti" u tekstovima tipa "As the puddles grow deep / dark clouds of rage block out the sun / the rivers will run red with their blood"), a tek rijetki trenuci uvjerljivosti (npr. "It Was There That I Saw You") vuku ovaj prehvaljeni, šminkerski i precijenjeni album na površinu. Ne, nemam problema s pulenima velikih etiketa niti izigravam purista koji ide kontra svim oduševljenim kritičarima svijeta koji unisono uzdižu ovaj band i album do nebesa, već je činjenica da svatko od nas može iz glave izrecitirati barem 15 bandova koje zna i sluša, a koji su sve to s čim se ovi momci sada bakću radili (ili još uvijek rade) mnogo bolje i uvjerljivije, bez obzira na to što na raspolaganju nisu imali šest studija za snimanje i Interscopeovu mašineriju u zaleđu. Uglavnom, da skratim: ovo će proći još samo nekoliko puta u walkmanu za vrijeme biciklističkih tura kao neobavezna pozadina, a AYWKUBTTOD su bez obzira na svoje tako cool ime i svoju tako cool web stranicu samo prosječan band kojem su karijerizam i pretenzije odlepršali daleko ispred talenta.