AutorIgor Grbić

Na staklenim nogama dah

N

Moja jedina uspomena na osnovnoškolski posjet tvornici stakla isparava u užareni kadar koji se razvlači na sve strane (doista, nemalo nalik na usijanu staklenu smjesu koja se pod ljudskim dahom uvija i nadima).  Nedavni moj ponovljeni posjet bio je stoga tim djevičanskiji. Najviše me podsjetio na posjet paklu. (Razumije se, ja u paklu nisam nikad bio, ali svaki normalan čovjek instinktivno...

Ispovijest kravosasova

I

Ima jedna debela, duga i, naravno, mračna zmija, koja se sva omota oko krave pa je siše, siše, siše, dok je ne isiše. Zmija se otud i zove kravosas, što se tumači kao kravo-sis. Znam dosta ljudi koji za nju znaju, ali ne znam ni za jednog tko je tu zmiju ikad vidio. A nije ju nikad vidio iz jednostavnog razloga što ta zmija – ne postoji. E sad, kako ja, koji nisam nikakav zoolog, a kamoli...

Govor zidu

G

Kad govoriš zidu, pretpostavlja se da govoriš uzalud, utaman, nikakve koristi od toga, nema koga da te zbilja čuje, kao da te nema, ili te i ima, ali bez tvog govora, bez tvojih riječi, što je i opet kao da te nema – govoriš u prazno. Tako je i naslovljen jedan zapis Vaska Pope, “Govor u prazno”. Zapis u kojem se pjesnik pita: “Kojim rečima da se, recimo, obratiš zidu?”...

Del

D

Čitam knjigu na talijanskom i, sasvim neočekivano, zastajem na riječci del. Neočekivano, neobjašnjivo − zastajem. Baš ne mogu dalje! Riječca je krajnje banalna, valjda ne prođe stranica a da se ne pojavi bar jednom, običan, najobičniji očlanjeni prijedlog. Ništa egzotično, ništa nepoznato. Kad se prijedlog di nađe pred određenim članom u muškom rodu jednine, il, to se dvoje stopi u del. Formula s...

Emancipacija Grge Čvarka

E

(poznata i kao Grga Čvarak Oživjeli) Presretan sam što živim baš gdje i kad živim i ni u najmaštovitijem snu ne bih se uspio obresti u vremenu i prostoru sretnijem. To može začuditi samo onoga tko ne zna da živim u raju na zemlji, i to raju konačno oslobođenom od devetstogodišnje prikliještenosti proturajevima kojekakvim, raju, još k tomu, i međunarodno priznatom kao suveren i samosvojan. ...

Bolje nego gore

B

Nedogađaj ičeg događaj je ničeg. To se ne smije raditi, nigdje i nikad, nema te okolnosti koja bi se mogla nametnuti kao olakotna, ne postoji ništa tako hitno što bi to moglo amortizirati, nema ničeg toliko neodgodivog što bi moglo to ublažiti, gorućeg što bi moglo opravdati, sudbonosnog što bi moglo otkupiti – ali ja danas ipak jesam jednom rukom pridržavao knjigu čijih sam desetak stranica...

Besjeda kostiju

B

Na početku Sad nam je lako Spasle smo se mesa Sad ćemo šta ćemo Kaži nešto Hoćeš li da budeš Kičma munje Kaži još nešto Šta da ti kažem Karlična kost oluje Kaži nešto drugo Ništa drugo ne znam Rebra nebesa Nismo mi ničije kosti Kaži nešto treće (Vasko Popa) Kenning je zaštitni znak staroislandskog i staroengleskog pjesništva. Riječ je o složenici koja funkcionira kao perifraza, mahom metaforička...

Kako je vraćanje sebi postalo vraćanje na sebe i što da se radi

K

Postoje dvije vrste povratnih glagola. Akademski jezikoslovci sigurno za njih već odavno imaju pametne, grčko-latinske izraze, ali mi ih, za svoje potrebe, nazovimo pravima i nepravima. Radnja pravih povratnih glagola zbilja prelazi na njihov objekt, koji je u njihovom slučaju istovremeno i subjekt, tako da se radnja koju subjekt vrši na subjekt i vraća. U jednostavnoj rečenici ja se perem jezik...

Biće i vrijeme, i jezik

B

Vremena nema. Biti biće − bivstvovati − znači pak biti u vremenu. A to će reći vjerovati da vremena ima. Kako pak biće to vrijeme sebi predočava, kako ga doživljava i proživljava, jedno je od najuzbudljivijih poglavlja bivstvovanja.  Razumije se, ja i to poglavlje iščitavam prije svega u jeziku, tom najvjerodostojnijem, i najpotresnijem, svjedočanstvu bivstvovanja, odnošaja bića prema bitku...

Goran, Gorani, Goranje − i iz gorega u gore

G

Sve dublje uviđam da tekst katkad nije moguće bitno razumjeti isključivo ostajući u njemu, a taj uvid produbljuje se usporedo s onim koliko li je samo bilo kakav izlazak iz teksta sam po sebi neukusan. U izlasku iz teksta ima nečeg načelno nastranog i izopačenog, a s obzirom na čitatelja i izdajničkog i, najjednostavnije, razočaravajućeg: tekst nije stvorio svijet. Bar ne svijet dovršen. A za...

Kategorije

Objave