Ljubav mora biti govor dubine moga bića, ne tek odgovor na površinu tuđeg. Na još jednom kraju još jedne ljubavne veze upitala me još i jedna nežena moga života je li mi žao zbog svih ljubavnih pjesama koje sam joj napisao. Bilo je to − a i ostalo − jedno od najlakših pitanja iz područja poezije i ljubavi pa sam bez poteškoća odgovorio: "Ali, draga, svaka od tih pjesama ostaje vječna, jer napisana je Vječnom Ženskom i u tebi." S tim geteovskim poklonstvom okrenuo sam djevojci leđa i zakoračio u budućnost svoje ljubavi i prema njoj.
Razumio sam i razumijem i dalje vidokrug iz kojeg dopire onakvo pitanje. Samo, on je iz osnove naopak, uskogrudan, sitan i smrtan od zasićenosti sobom. Za pjesnika nema nasušnije popudbine i velebnijeg svjedočanstva vlastitog života od njegovih pjesama. Kad bih imao petnaest sekundi da iz svoje kuće u plamenu spasim ono najdragocjenije, spasio bih svoje pjesme. Samo je novac nadoknadiv. A ako jest istinita, svaka je pjesma o stablu pjesma o Stablu, svaka pjesma o ptici pjesma o Ptici i svaka pjesma o ženi s pticom pod stablom pjesma o Stablu, Ptici i Ženi. Zar nije očito da sve velike ljubavne pjesme ostaju neobjašnjivo slične jedna drugoj uzmemo li ozbiljno činjenicu da je svaka napisana drugačijoj voljenoj osobi ("stvarnoj" ili "ne")?
Razmislite o tome, o, nežene i mog života, pa se klonite onog pitanja: ono je jalovije od našeg potomstva. Umjesno je ovdje priznati konačno još nešto: na kraju svake ljubavne veze ja sam ostajao s osjećajem nasljedstva toliko većeg. Neke su od tih veza završile gorko, neke gorče, neke slatko, neke na obostrano dostojanstvo, neke na jednostranu sramotu, neke su ostale lebdjeti, druge su sasvim isparile, u nekima sam za nas dvoje znao samo ja. Ali iz svih tih privremenih domova ja sam spasio i sačuvao svoje pjesme o nečemu što je druga strana i prečesto upamtila tek kao zgarište. Spasio sam i sačuvao još nekoliko listova najnasušnije popudbine i najvelebnijeg svjedočanstva svog istinskog života. Da i ne spominjem sve ono blago koje se s tih listova orunilo u život, a za koje i dalje želim da ostane skriveno.
O ljubavi nije napisano mnogo mudrog. Ja ću tu spoznaju shvatiti ozbiljno i privesti čitateljima ovo kratko slovo o ljubavi kraju.
Vjerujem da su kroz moju ljubav voljeli i oni.