Robert Fisher je čovjek sa siluetom Roberta Wyatta i umjetničkom aurom Nicka Cavea i Roky Ericksona. On ima fascinantan osjećaj otkriti misterij ondje gdje većina ljudi prepoznaje tek mirnu dokolicu. Na prethodnoj ploči "Everything's Fine" sve je bilo isuviše "fine" za autora koji se, činilo se, zavjetovao teško prohodnom swamp-noireu (ploče "Flying Low" i "Mojave" rado bi vidio Cave u svojoj novijoj diskografiji). Na novoj mi ploči nedostaje Chris Brokaw. Njegova je raspamećena punk'n'blues gitara Fisherovom baritonu i nadrealnoj poeziji redovito dozirala malo zamamnog "soničnog" ugođaja. Ipak, Fisheru se iznova mora priznati zavodno umijeće u upravljanju "orkestrom" od dvadesetak ljudi koji su se probijali kroz pustopoljine albuma "Regard The End". Sve ih je zasjenila Kristin Hersh. Njezin je iznimni glas dočarao mreškanje vode u "tavnom" bunaru koji je uzeo život djevojke iz pjesme, remek-djela "The Ghost Of The Girl In The Well". To je i uporište sjajnog albuma kojim se Fisher i društvo vraćaju u formu. Pjesme su usnimljene u Ljubljani (kod Eckmana iz The Walkaboutsa, i zvuče podosta eckmanovski - ali svježije i... bolje), dorađene u Londonu i na kraju Bostonu. Iako još uvijek tipujem na spontanije i "prljavije" ploče "Flying Low" i "Mojave", nove Fisherove pjesme nisu bez vraga naišle na panegirike po glazbenom tisku. Koji, istina, kasni pet-šest godina. No pravda je spora, ali dostižna. Zar ne?