Teksašani Knife In The Water ime su maznuli od Romana Polanskog, točnije njegovog istoimenog filma iz rane, "europske" faze. Ipak, glazba koju stvaraju mogla bi "ozvučiti" kasnije, "američke" filmove kontroverznog redatelja. Hoću reći da KITW pjevaju o američkim temama europskim rafinmanom, pa bi ih se dalo sakriti iza zanimljivih kovanica poput "art-country" ili "noir-country". Gotovo-pa-remek-djelo album "Red River" (Glitterhouse, 2000.) svrstao ih je u red prvih imena takve, svojevrsne "off-americane" (gdje bi pripadali srodni "ekscentrici" poput Jima Whitea, Oldhama, 16 Horsepower itd.). Na novom, trećem albumu "Cut The Cord", dešperatni Teksašani i dalje su majstori noireovskog, jezovitog ugođaja (neki naslovi: "Village Fireworks", "Massacre", "My Skin would Cover The Waterfront"...), opet znaju složiti dobru muško-žensku vokalnu međuigru i pametno rukuju električnim kablovima (pravovremeno znaju isključiti električno napajanje i osvježiti pjesmu akustičnom gitarom), no čarolija s prve dvije ploče (i naročito s "Red River") jednostavno je nestala. Sve je tu, a iz neobjašnjivih razloga opet nešto nedostaje. Kao i kod Polanskoga, s vremena na vrijeme. Zato, kada utihnu zadnji tonovi odjavne "Golden Calf Highway", ostaje trpki okus razočaranja, ali i čvrsta vjera u činjenicu da autorsko vrelo na kojemu je nastao taj famozni "Red River" ne može tek tako presahnuti.