Početkom lipnja 2002. izašao je ovaj biser ove prekrasne sjevernokarolinske ruže. Nešto, što definitivno ulazi među tri najbolja debija i deset najboljih albuma godine iza nas. Tift Merritt je novo ime na americana glazbenoj sceni i red je da kažemo nešto o njoj. Sredinom devedesetih počinje njezin glazbeni put temeljen na najboljim uzorima ženske singer-songwriter tradicije, kao što su Emmylou Harris, Bonnie Raitt, Lucinda Williams. Sve utjecaje ovih božica ona je sublimirala u svoj glazbeni izričaj i njime će, vjerujem, još dugo privlačiti publiku željnu lijepih glasova i pjesama. Dakle, 1996. upoznaje Tift Zeke Hutchinsa i odlučuje s njim pokrenuti zajednički glazbeni, ali i životni projekt. Godine sviranja i suradnje s poznatijim Two Dollar Pistols bandom i mnogi ljudi iz glazbe počinju otkrivati Tift, a među njima su Jim Lauderdale (o kojem jednom drugom prilikom) i Ryan Adams. Lauderdale i Adams oduševljeni Merrittovom govore Franku Callariju (menadžer Lucinde Williams, Ryana Adamsa...) o njoj. Čuvši ju Callari shvaća kakav je talent i odmah ju preporučuje Lost Highway glazbenoj kući, tako da Tift Merritt i njezin band (bez kojih ona nije htjela snimati album, te je to moralo ući u ugovor) ulaze u rujnu 2001. u studio i snimaju Bramble Rose.
To bi ukratko bilo to. Dalje je priča o Bramble Rose. Produciranja se prihvatio Adamsov producent Ethan Jones i svoj posao učinio besprijekorno. Moram nešto reći i o postavi banda jer bi to i sama Tift vjerojatno željela. To su već spomenuti Zeke Hutchins (bubnjevi), Greg Readling (pedal steel, dobro) i Jay Brown (bas) uz pomoć na albumu Ethana Johnsa (gitara) i Benmont Tencha (klavir, klavijature i to predivno decentno. Inače član Tom Pettyjevih Heartbreakersa). Tift Merritt je napisala svih jedanaest ljubavnih pjesama. Tekstovi su vrlo jednostavno napisani, moglo bi se reći i nepretenciozno iako govore često i o ''drugoj strani ljubavi'' tj. onome što ljubav implicira (kako bi to rekli naši vrli političari koji jako vole tu riječ). Kada smo već spomenuli političare na albumu je i pjesma Bird Of Freedom koja je moglo bi se reći domoljubna, jer se mora uzeti u obzir da je album sniman u rujnu 2001. te se nenamjerno ta pjesma koja nije napisana zbog toga nesretnog događaja tematski pomalo izdvojila od ostatka albuma. Ljudi iz Lost Highway Records mogu komotno izdvojiti bilo koju od pjesama za single i takvi albumi s pravom trebaju dobivati epitet remek-djelo. Ipak album možemo podijeliti na laganice i brže stvari, ili možda bolje rečeno pjesme sa šturom orkestracijom i one sa bogatom. Bramble Rose, Sunday, Supposed To Make You Happy i Are You Still In Love With Me? su briljantne laganice u kojima nas Tift Merritt začarava svojim prekrasnim mekim, toplim i pitkim glasom. Tift je jedna od rijetkih koja zna svojim glasom predočiti svu emocionalnost koja izlazi iz njezinih tekstova. Sve četiri idu u moje najljepše favorite ove godine (olakotna je okolnost što je Lucinda ove godine mirovala), ali i sve četiri su čini mi se ljubavna tematska okosnica ovog albuma oko kojeg se pletu brže pjesme te tako čine sjajno zaokruženu cjelinu. Otvarajuća Trouble Over Me (You're not my boyfriend, I don't want a boyfriend, Just make a little troble over me), zatvarajuća When I Cross Over (duboko osobna ili kako ju sama naziva gospel pjesma), prvi singl Virginia, No One Can Warm You, steel gitarizirajuća I Know Him Too ( I guess his whispers still sound true), Diamond Shoes te rockerska Neighborhood dokazuju ovo gore rečeno.
Tift Merritt i danas zna svirati ispred trgovine špecerajom u Bynumu, North Carolina koji broji nekoliko stotina duša. Njezin glas i gitara i pored nje grm divljih ruža. Ako ste zainteresirani nije ni Sjeverna Karolina na kraj svijeta. Vjerujte, vratit ćete se (ako ćete se uopće vraćati) hipnotizirani Tift Merritt!