Najplodniji dio stvaralaštva ove irske trojke okoncan je još prije pet godina albumom "Troublegum", remek-djelom žestokog rocka, usavršenim i užešcenim prototipom modela koji su populizirali Nirvana i prije njih Pixies (inace, najorginalniji je opis ove ploce dao J.Šiftar u Nacionalu: "savršeni spoj Motörheadove ubojitosti i Abbinih refrena (!!)). Inace, Therapy? su zapoceli karijeru krajem 80-ih u Belfastu, a od prva tri albuma valja spomenuti odlicni prvijenac "Babyteeth" (Wiija, 1990.) s kojim su krenuli u noise-rock stilu (plus hipnoticki (Ministry) ritmovi), a pjesmu "Animal Bones" još i danas smatram najboljom koju su ikada napisali. Nakon "Troublegoma" bend je uplovio u mirnije, mainstream vode s albumom "Infernal Love" (A&M, 1995.) a sada vec utabanom stazom kroci i "Semi-Detached". Iako puno bolji od predhodnika, novi je album daleko od najboljih radova Therapy?. Potpuno ugodan za slušanje, bez vecih uspona i padova, "Semi-Detached" nam nudi dvanaest solidnih gitaristickih pop komada ("Heaven's Gate, moj favorit, pomalo asocira na "Nurse" vremena). Andrew James Cairns je mracnjak a taj svoj nihilizam uspijeva prodavati vec dosta dugo - i to je u redu, ako ti+o ljudi vole. Andy je frontmen i popularnost mu je zagarantirana, medutim, nikada nisam mogao shvatiti potpunu zatajnost i neeksponiranost bubnjara Fyfr Ewinga. Naime, taj je covjek potpuni genijalac s palicama, daleko najbolji bubnjar kojega sam ikada slušao. Njegovi su ritmovi apsolutno neuhvatljivi, suludi i fenomenalni "posebno na pjesmama negdje u rasponu od '92. do '94., na ovome albumu baš i nisu) i generiraju barem polovicu sounda benda (osim toga, Fyfe i pjeva u nekim pjesmama). Zato, mladi bubnjari, kao slovarice pocetnice uhvatite se "Totally Random Man", "Bloody Blue" ili "Speedball", pa na vježbanje.