U Australiji dobri bendovi kao da izlaze iz onog njihovog jebenog pijeska, poput škorpija (a i opasni su podjednako!), pa ponekad pomislim kako bi bilo dobro da i u Hrvatskoj postoji barem jedna pustinja. Dvije godine poslije izlaska dobre "Get Shitfaced With The Onyas" ploce, posve je izvjesno da su Onyas postali jedan od najjacih australskih rock'n'roll aduta. "Six" je primjereno producirana (ne ispeglana), prljava, brza, urnebesna ploca i na njoj je uklonjen jedini nedostatak s prvijenca, gdje se vokal gotovo izgubio u buci instrumenata. Stoga ovaj put bez prigovora i predrasuda treba se prepustiti jurnjavi kroz australske pustinje i zalijevati sve to dostatnim kolicinama piva, jer u protivnom moglo bi vam pozliti, ne od prašine, vec od teških riffova od kojih je mahom sazdan ovaj uradak. "Clean Enough To Eat", "Giros Man" i "Hard To Want" brzanci su koje je vrlo teško pratiti zbog fantasticnog tempa, a nešto pogodnije za skakanje su sporije stvari kao "How's Old Your Sister" ili "The Last Of The..." u kojima Onyas djeluju snažno poput starijih kolega Cosmic Psychos. To se posebice odnosi na kotrljajuci i do panja odvaljeni bas. Sjajna ploca koja može poslužiti kao ogledni primjer našim rockerima kako se pici po tim jebenim instrumentima, da ne bi kasnije opet bilo "nitko nas ne sluša jer smo domaci bend, a u stvari dobri smo kao Ameri ili Australci".