Svojim dosadašnjim albumima Beck je gotovo postao sinonim za eklekticizam, spajajuci na prilicno originalan nacin vjerojatno sve što je palo na pamet. Pri tome se na njegovim ranim plocama samo u manjem broju pjesama mogao naslutiti veliki talent dok je vecina istih više ili manje artikulirano izražavala pretencioznost mladog autora. A taj je mladac kreativno eksplodirao 1996. s albumom "Odelay" koji je nepodijeljeno osvojio simpatije svih koji su ga slušali i kojim je Beck od "vjecnog talenta" postao "klasa". "Mutations" je najvecim dijelom lišen silnih eksperimentiranja s raznim stilovima; vecim dijelom je to folk ploca ispresijecana s ponekim blues ("Bottle Of Blues") i country ("Canceled Check") izletima, a gotovo idilicni akusticni ambijent prekida jedino vrlo ekektricna "Diamond Bollocks". Beck je trenutno na vrhuncu kreativnosti: u posljednjih pet godina snimio je nekih sedam, osam albuma (za DGC, K, Flipside, Sonic Enemy...), i bezbroj singlova; "Mutations" je treci za Geffena. Ne mogu se pohvaliti da sam ih sve provjerio, ali od onoga što jesam ovaj posljednji je daleko najbolji. "Mutations je jedna šarmantna, ležerna i jednostavna ploca, iskrena, emotivna i zabavna, prepuna odlicnih pjesama - trenutno su mi omiljene sjajne "Lazy Files" i "O Maria" a opasno im prijete ništa slabije "Tropicalia" i "Dead Melodies". Prema ovom sam covjeku sve donedavno imao indiferentan stav smatrajuci sa one-hit-wonderom, ili tako nešto, a sada skrušeno priznajem da sam debelo pogriješio. Navodno je "Mutations" samo "neslužbeni" album (na DGC-u ?!) za popunjavanje praznine do slijedeceg "pravog" ?! Kakav li ce tek ovaj biti, ostaje mi samo da pretpostavljam !