Neka vas prijetnja izrečena u naslovu njihova prvijenca ne zavede na krivi put, The Jelous Sound sviraju "emo" ili, još preciznije, "punk slomljenih srdaca". Onakav kakav je nekoć davno u opticaj stavio Grant Hart, kakvog su potom gurali rani, neviniji Goo Goo Dolls, potom Arcwelder, the Van Pelt ili The Promise Ring. Na žalost, The Jelous Sound drže i do lokal-patriotizma (dečki su iz LA-a), pa katkada sasvim bespotrebno petljaju po dosadnom kalifornijskom punku (npr. u skladbama "Naive" ili "Above The Waves"). Ipak, to je svedeno na razumnu mjeru i ukupni dojam o albumu je povoljan (npr. sjajna je pastelna pop-punk baladeska "Recovery Room"). The Jelous Sound zrače poštenjem i vjerom u ono što rade, sviraju dobro, imaju zrele pjesme s glavom i repom (te nečim između), lišene uobičajene "bubblegum" filozofije/psihologije i mogu razumjeti to što su ih indie-trendseteri iz američkog časopisa SPIN uvrstili među svoje prošlogodišnje favorite. Nešto slično su prije koju godinu uradili sa sjajnim Škotima Idlewild. "Kill Themwith Kindness" nije "100 Broken Windows" (Idlewild). Nije to "zvuk" na koji bi netko trebao biti "ljubomoran". Ploča je to koja možda pruža kratkotrajne užitke. Ali intenzivne i slatke.