Ne znam što se dešava sa Retsin i Sonora Pine, ali Tari očito nije dosadno. Dosljedna svojoj viziji lomljivog i krhkog zvuka, Tara preferira delikatnost i gustoću teksture a ne čvrste oslonce, jasne melodije, volumen i energiju. Naime, njene tvrde bas dionice iz Rodan dana ipak su davna prošlost iz koje je Tara sačuvala samo strastvenost i toplinu. Uglavnom, prve asocijacije uz ovih 43 minute su lebdenje lišća nad muljem i lokvama vode, sumrak i "ženski zvuk", dok se pak kao ugođajem bliski korelati nameću House Tornado Throwing Muses te "Magnolijski sprudovi" i "To si ti" Sylvie Plath. Nestalno i rascjepkano ali senzibilno i ugodno. Za zagasito jesensko popodne.