Veterani BTS su samo naizgled tip šminkerski produciranog, vedrog gitarističkog "alternativnog" banda od kakvih smo zgražavajući se bježali u vrijeme naporne post-Nevermind groznice a koje je danas srećom i zasluženo progutao zaborav (sjećate li se Paw, Lotion i inih?). BTS su osim odmaka od ziheraške college konfekcije oduvijek imali impozantnu količinu lucidnosti, duha i dobrih pjesama koje su ih nečesto odvodile u nebeske visine, dok su i u svojim problematičnim pojavnim oblicima (npr. na Perfect From Now On) i dalje bili solidni. Doug Martsch i ekipa se nakon bespotrebnog live albuma ponovo vraćaju u kolotečinu i mirne vode svog prskavog i lepršavog pop zvuka. Standardno čvrsti, raspjevani i rasvirani (a ovaj put srećom ne i prerasvirani), BTS mirno i potpuno sigurno sviraju svoju pjesmu koja današnjem prosječnom uhu naviklom na eklektičnost i hektičnost može zvučati pomalo demodirano te uz to gotovo neprimjetno implantiraju svoje svjetle melodije u naše glave, a to je ponekad i više od onoga što se traži. Uglavnom, riječ je o finoj prozračnoj ploči na tragu odličnog prethodnika Keep It Like A Secret.