Onoliko koliko me New Mother razgalio, toliko me nova ponuda Michaela Gire ostavila hladnim. Možda se u svijetu Anđela svjetla zapravo niti nije promijenilo mnogo toga, no Girine intimne ispovijesti ovaj put nemaju dostojno zaleđe u orkestraciji, atmosferi i ekspresivnosti. Želim reći da još nisam osjetio impuls da How I Loved You poslušam drugačije osim kao neutralnu glazbenu podlogu, a to mi se još nije desilo ni sa jednim dijelom Girinog opusa. Gira je kroz svoje cjelokupno stvaralaštvo neovisno o sredstvima kojima se služio (monolitna buka, šamari svirepih i brutalnih beatova, akustika, kolorizirani folk...) svojom glazbom uspio dočarati ono što je uistinu i namjeravao (i proživljavao!), a u ovih 70 minuta zvuči kao da samo simulira. Drugim riječima, umjesto zvuka koji iskazuje slike stvarnog umora i bezvoljnosti, AOL sada nude samo umornu i bezvoljnu glazbu što zasigurno nije dostojan supstitut. Naravno, za Giru- osobu koja ima više kredita nego što ih je moguće potrošiti, to samo po sebi nije zabrinjavajuće, no volio bih da ovo ostane jedino izdanje gdje mu razine prezentacije i uvjerljivosti nisu usklađene s razinama htijenja i poriva.