Nekadašnji lider roots-punk-rock skupine V-Roys izbacio je sredinom prošle godine na tržište svoj solo prvijenac koji je po mnogima jedan od najboljih albuma americane u 2001-oj. Možda je bolje reći jedan od najboljih albuma roots-rocka, jer je ovaj album obrazac kako bi korijenski-rock album trebao zvučati. Naziv albuma je službeni moto države Virginia ( Sic Semper Tyrannis ), ali to su i riječi John Wilkes Bootha nakon ubojstva Abrahama Lincolna. Neko dublje značenje ovakvog naziva albuma ne treba tražiti, jer kao što kaže jedan američki novinar: ''Scott Milller dolazi iz Virginie i to je to.'' Ali ako malo dublje uđemo u povijest Scott Millera i njegovih V-Roysa dolazimo do njihovog potpisivanja i izdavanja dva albuma za Steve Earleovu E-Squared etiketu, zajedničko sviranje koncerata sa ''master'' Steveom te ujedno i prijateljstvo s istim što sve zajedno otkriva otkuda ovako izvrstan roots-rock album i ovako izvrstan singer-songwriter kakav je Scott Miller! The Commonwealth su skupljeni za snimanje ovog albuma jer je Miller odlučio skupiti veliku ekipu od četrnaest ljudi da bi zvuk koji je želio na njemu dobio što boljim. Među tom ekipom ćemo pronaći izvrsnog teksasašina Dave Grissoma na gitari, bubnjara Greg Morrowa, basistu Mike Brignadella i klavijaturistu Erica Fritscha kao gro banda, ali tu se pojavljuju i još neka imena među kojima se najviše ističe Tim O'Brien na violini u par stvari. Kao producent se pojavljuje R.S.Field, jedan od najcjenjenijih roots-rock producenata.
Sadašnji stanovnik Knoxvillea, Tennessee; friško oženjeni Scott je bez ikakve sumnje ovim albumom pokazao da je jedan od najtalentiranijih autora te stvaralac čijim ćemo se divnim uradcima godinama veseliti. Album otvaraju ''Across The Line'' i ''I Made A Mess OF This Town'' koje su na neki način samim tekstom povezane, jer prvu započinje ''I left my home in the valley'' da bi u drugoj retrospektivno odgovorio zašto se to zbilo: ''I made a mess of this town''.Obadvije pjesme su narativne strukture o malim gradovima na granici iz Scottovog djetinjstva te o ljubavi na granici rastanka. Već ovaj početak će vas oboriti s nogu i sa pravim istinskim roots-rockom punim gitara, usnih harmonika i žestokog ritma.''Loving That Girl'' započinje blok od tri pjesme o ''njoj'' (''Winter will spring and summer will fall, She's as cool as they come and as hot as them all, Leaving me freezing again and again, Loving that girl was too hard on a man'') koji se nastavlja s ''Won't Go With You'' (''There's only one reason she don't stay, It's because I work so damn hard to push her away'') i ''Yes I Won't'' u kojima na tako dobar način oslikava ljubavne jade mladca naslonjenog na šank negdje u nekakvom malom američkom gradiću. Taj melodramatski moment jedan je od najvećih aduta Millerove poetike jer u sebi ipak ne sadržava onu pretjeranu dozu ljigavštine koja nas odbija od takvih tekstova i autora. Slijedeće dvije pjesme ''Dear Sarah'' i ''Highland County Boy'' čine country središnjicu albuma. Ovdje dolazi do izražaja još jedan veliki poetski adut, a to je njegova verziranost prema tradicionalnoj strukturi pjesama i temama iz američke povijesti. Prva je u stvari pismo koje je Millerov pra-pradjed napisao njegovoj pra-prabaci s bojišta američkog građanskog rata i u koju je ukomponirao i tradicionalnu pjesmu ''Barbara Allen''. Tragična i tužna ''Highland…'' izvrsno odsvirana samo violinom i usnom harmonikom. Miller ovdje opisuje svu tragičnost rata u kojem stradavaju četiri brata dok peti ostaje kao svjedok tog zla (''Too old to hold in Mama's arms, And much too frail to fight''). Već slijedeća ''Absolution'' vas opet podsjeća da je ovo ipak vrlo živahan uradak. Na nju se u istom ritmu nastavlja ''Miracle Man'' (fantastična Grissomova električna gitara sa wah pedalom!!) jedan od ''highlightsa''. ''Daddy Raised A Boy'' je klasična priča o odnosu oca i sina i odrastanju i bježanju od roditeljske neshvaćenosti i kalupa (''My old man could be your dad's old man'').''Goddamn The Sun'' je punkerska stvar, kratka i britka. Album zatvara kako to doliči
pravom roots-rockeru klavirska balada ''Is There Room On The Cross For Me''.
Scott Miller me podsjetio na one dane kada smo u 80-im tražili i čupali ploče i neke nove autore koji bi nam ubrizgali dozu prave istinske i iskonske američke rock'n'roll energije i tradicije koju smo prihvatili u sedamdesetima. Iako je bilo teško kopati isplatilo se, valjda smo svi mi koji slušamo ovakvu glazbu pridonijeli tome da ta glazba ovih dana dobija sve više zaslužene pažnje i epiteta. Jest, ''Thus Always To Tyrants'' je jedan od mojih najboljih albuma 2001.