Jednom su pjevača grupe Legen pitali kakvu glazbu voli slušati. On je odgovorio slijedeće: svaku u kojoj nalazi a r h e t i p. To možda zvuči nategnuto, ali dijeli i moja razmišljanja. The Czars imaju taj arhetip, to "ono nešto" zbog čega mi se svaki ton, svaki stih njihove pjesme doima toliko istinitim/iskrenim. The Czars su jedan od najvećih američkih sastava današnjice. Možda ih je najbolje opisala moja supruga, rekavši da liče - sami na sebe.
Na novoj su ploči svedeni u izrazu (nenametljivo sinkopiraju lounge) i moram priznati da mi pomalo nedostaju gitarističke eksplozije poput "Any Younger" s prethodnika, remek djela "Before… But Longer" - no time još više dobivaju na slušateljevoj pozornosti (novi favoriti - "Caterpillar", "Lullaby 6000"). John Grant, duša banda, uz Marka Mulcahyja najjači je muški vokal današnjice. I s pravom su u Mojo-u napisali da je album "vokalni raj".
Da ne duljim, dostojno grabe dalje i žao mi je što na vrijeme nisam dograbio ploču, jer ne bi zaobišla moj godišnji izbor najdražih ploča 2001. Veliki, veliki band za koji se sikreno nadam kako nikada neće zapasti u "etički mulj" korporacijske logike. Velike kuće , nadam se, imaju još dosta nu metal i punk (malo sutra…) izvođača na lageru. The Czars sviraju za MENE i za TEBE.