Rosie je mlada kantautorica iz Detroita (dvadeset četiri su joj godine), a njezin prvijenac "When We Were Small" jedan je od uvjerljivijih nastupnih albuma koje sam imao prigodu čuti u ovoj godini. Rosie je brusila rockerski staž po opskurnim bandovima u Motor Cityju, a suradnja sa sjajnim kantautorom iz Seattlea Damienom Juradom, čini se, otvorila joj je vrata diskografske kuće Sub Pop. Najprije je pjevala s Damienom u pjesmi "Parking Lot" na njegovu predzadnjem albumu "Ghost Of David", a zatim su odradili i Springsteenovu "Wages Of Sin" na kompilaciji "Badlands: A Tribute To Bruce Springsteen's Nebraska" . Iako je u solo izdanju Rosie Thomas singer/songwriterica jasnih referenci na Joni Mitchell ili akustičnog Neila Younga, doima se kako je ipak riječ o utjecajima "iz druge ruke". Svoju je rock and roll epifaniju Rosie, po svemu sudeći, doživjela uz ploče iskusnijih kolegica poput Catpower, Lise Germano ili kolega Elliotta Smitha i spomenutog Jurada. Poput netom navedenih, i Thomasova kao da testira do koje se granice može biti osoban u rocku, a da on ne izgubi svoje temeljne osobine. Poput njih, i ona oduševljava lucidnim skladateljskim inputima u tromu akustičnu formu (dodaci klavirskih dionica, cello, vrpce itd.). A tek njezin glas... "When We Were Small" svojim je najvećim dijelom inspiriran djetinjstvom. Iz njega Rosie izvlači pregršt odgovora na svoje dvojbe (naslovi: "2 Dollar Shoes", "Farewell", "Bicycle Tricycle"...). Terapijski učinak barem je jednak seansama kod psihologa. Način je jeftiniji i suptilniji, svakako. Ispovjedni folk u svom najplemenitijem izdanju. Bravo, Rosie!