Američka je spisateljica Zadie Smith negdje zapisala slijedeće: «Ispod svih profesionalnih osmijeha Amerike postoji tuga duboko usađena. Njoj ništa ne možete prodati - ona nije u potrazi za novim parom tenisica. Ona je mjesto gdje kultura nikada ne odlazi, osim ako nije prisiljena.» Ili ako je svjetlu dana ne prinosi Joe Pernice, jedan od najuvjerljivijih emisara tuge u suvremenoj američkoj kulturi i popularnoj glazbi. «Discover A Lovelier You» četvrti je po redu album njegovih Pernice Brothersa. Premda je riječ o jednom od njegovih najmanje nadahnutih izdanja (uzimam pri tome u obzir i ploče Scud Mountain Boysa, Chappaquiddick Skylinea, te solo Pernicea), album je to što još uvijek zavrjeđuje jaku četvorku. Toliko su moćni pero i gitara Joea Pernicea, čovjeka obdarena mišićavim torzom na kojemu bi pozavidio Henry Rollins i taktilnim glasom savršenim za izvedbe pjesama Burta Bacharacha ili Jimmyja Webba. Valjda samo takva osobnost prepuna proturječja i može «kalifornijsku» ploču zatrpati snijegom (skladbe imena «Snow» i «Pisshole In The Snow» ). Naime, premda «Discover A Lovelier You» započinje otvorenim zazivanjem skupine New Order («There Goes The Sun«), Pernice i društvo ipak se nisu zaputili u Manchester, već su svoju novu diskografsku avanturu okončali na kalifornijskim plažama, u još jednoj potrazi za savršenom melodijom (producent je Thom Monahan, a za miksanje se pobrinuo Ric Menck iz sjajnih Velvet Crush). Ako se mene pita, Pernice je taj posao odradio višekratno («Massachussets» SMB-a, solo album «Big Tobbaco», «World Won't End» i «Yours, Mine & Ours» PB-a) i ovo je «tek» ovjera povlaštenog statusa Pernice Brothersa, jednog od ponajboljih pop sastava današnjice. Zašto je tako poseban i tako velik autor taj Joe Pernice, s pravom ćete se upitati? Zato što izbjegava zamke jeftine iskrenosti i stvara posebnu vrst dosluha sa slušateljem. Onu koja, rekla bi Tess Gallagher, «ne iskušava čvrstoću veze, nego samo zajedništvo». Ja sam takva iskustva doživljavao uz pjesme Marka Eitzela, Stevea Wynna, Alexa Chiltona i još nekih. Svaki stih, svaki takt, svaki drhtaj prelijepa Perniceova glasa u stanju su opržiti svijest slušatelja. Slušajući njegove priče s oštrice života, zamaskirane melodijama od sunca i meda, doista je teško razaznati gdje «prestaje» Joe Pernice, a gdje «počinju» drugi ljudi. Ako znate na što mislim? Ako ne znate, ili ne želite znati, probajte odškrinuti vrata tog svijeta, uvjeren sam da ćete prepoznati podosta detalja iz vlastitog života. I kao što sam svojevremeno već zapisao - «armageddon pop» Pernice Brothersa raspjevan je jednako kao i onaj Flaming Lipsa, no njegovi su osjećajni temelji puno, puno dublje sondirani.