Jel Malkmus za Mogwai kazao da je to prva grupa koja svira za 21. stoljeće? Imaju skoro Floydovsko starinsko otvaranje albuma za koji se dugo nisam mogao odlučiti kakav mi je, jer mi je povremeno znao zazvučati preravno, da bih kod slijedećeg slušanja pomislio, gle ti malih simfonija! Jebeš ga, neodlučan sam i sad, dok ovo pišem, strah me, što bi rekao Abdulah Sidran, da ne ispadnem onako baš jako glup i patetičan, iako bi mi sami Mogwai zapravo trebali zauzoriti, jer se oni toga izgleda ne boje. A to je puno. Sjedim neki dan s jednim prijateljem iz davnina i pričamo o Tarkovskom. Ja bio nedavno nabavio «Offret», zapravo poslao mi ga je Saša P. kojega znam samo blagodareći Internetu, pogledao ga i tako bio malo paf-prvi kadar prvoga filma velikoga Andreja, «Ivanovo djetinjstvo» počinje kadrom drveta, posljednji «Žrtvovanje» završava kadrom drveta. Pa mi taj frend za kojega mi jako drago bilo što ga vidim i čujem, što mogah uživati u optimalizacijama njegovih mentalnih kapaciteta, reče kako je Kaurismaki zaspao gledajući zadnja dva Andrejeva filma. No nema veze. To što je takav čovjek beskompromisno snimao svoju viziju je valjda ogledno ohrabrenje svakome tko na bilo koji način dolazi u dodir sa bitima, bile one bilo kako izražene, ta riješenost i takvo kreativno zaobilaženje stida zbog onoga što će selo reći-gesta redatelja kojemu se učitavala valjda zbog ruskoga u njemu ne znam kakva metafizika a koji je bio slikar iznad svega, sa dugim kadrovima koji su zbilja i dosadni, no i život je pun duugih kadrova pa ga ipak ne isključujemo. Happy Music for Happy People!