Da je Fathering mocan album znam i zbog toga što ga vec mjesecima pokušavam staviti na papir, a pišem ga kao zadnju recku prije dead-linea. Jednostavno nisam znao kako se obracunati s njim. Ne znam to ni danas. Jednako mi je teško bilo predstaviti posljednje albume Richarda Bucknera, Damiena Jurada ili prvijenac Marka Hollisa. Takav je osobenjak i Mulcahy. Bilo kako bilo, uz albume Bonnie 'Prince' Billyja i East River Pipea ovo mi je najdraži album iz prošlogodišnje ponude.
Mark Mulcahy je utemeljitelj sjajne americke skupine Miracle Legion (New Haven, Connecticut). Glazbeni vremeplov Cudesne Legije bio je savršen i tocan poput slicnih navigacijskih naprava grupa R.E.M., dB's, Green On Red, House of Freaks ili The Bats. Miracle Legion su objelodanili cetiri ploce (to su redom - Surprise Surprise, Me & Mr. Ray, Drenched i Portrait Of A Damage Family) i nekoliko EP-a (You're The One Lee odsvirali su u suradnji s nekoc iznimno popularnim Islandanima The Sugarcubes - bez Bjork), no kriticari su uglavnom bili nijemi, a slušatelji neobaviješteni, pa je band koji je u svojim skladbama ingeniozno sažeo probrane ideje Byrdsa, Simona i Garfunkela, R.E.M. bespovratno nestao u recepcijskom vakuumu. Portrait... je realiziran 1997. i cini se da Miracle Legion od tada ne postoje.
U godinama koje su potom uslijedile Mark Mulcahy je imao priliku uvjeriti se koliko je ocinstvo iscrpljujuci posao. "No Time For The Old Friends, Just This New Needy, Lovely, Greedy New Thing. Every Day Is Father's Day", kaže skrhani otac. Ako smo 1999. od East River Pipea dobili ultimativnu glazbenu posvetu a u t o m o b i l u, Mulcahy je jednako uvjerljivo obradio nezahvalnu temu o c i n s t v a, na necemu što je dosta nezgodno prozvati konceptualnim albumom. Tj. Mulcahy je tipicni 'indie-vidualist' kod kojega vruca krv preplavljuje zdrav razum. O svojim novim životnim prilikama on pjeva afektivno, glasom u kojemu se žestoko sudaraju vokalne fraze Tima Bickleya, Vica Chesnutta i Michaela Stipea, dok vecina pjesama s ploce pociva na osamljenoj elektricnoj gitari bez ritmicke podloge kakvu je u opticaj nekoc uveo Billy Bragg (npr. Levi Stubbs' Tears).
Sažeto: Jason je moj izbor za pjesmu godine 1999. Fathering je remek-djelo.
(P.S. Ako ce netko zagristi - Mulcahy je otvarao koncerte za Mary Margaret O'Hara, Chesnutta, Jeff Buckleya, Elliott Smitha... Seala i Oasis (!), dok kulter York iz Radioheada za našeg Marka kaže da je genij. Eto.)