Blagdan Isusovog rodenja je u vrijeme kada ovo pišem daleko iza nas, no ukoliko prošlog Božica niste znali što pokloniti dragim osobama, vjerojatno niste bili upuceni u to da su se Low nedugo nakon briljantnog albuma Secret Name oglasili novim polusatnim albumom, odnosno prigodnim božicnim izdanjem. Sami Low na omotu CD-a naivno simpaticno i nevino porucuju kako se nadaju da ce usprkos nužnoj umješanosti trgovackog duha ovaj CD biti smatran njihovim darom. Božicnim, naravno (inace, za cijelu pricu potpuno nebitno ali i signifikantno je da su Low mormonskih uvjerenja).
Low su Božic odlucili proslaviti na svoj nacin: dostojanstveno i sporo, uz tri standarda (od kojih ce vam srce zatitrati narocito uz Silent Night) i pet svojih skladbi koje se (kao što je za Low vec uobicajeno) prema vama valjaju kao nježna topla lavina ili drhtavi i gigantski nanosi lišca. Istina, uvodna Just Like Christmas sa svojom pocupkujucom ritam - mašinom možda je faktorom iznenadenja i outstanding cjelokupnog Low opusa, no vec sa sljedecom pjesmom, istovremeno i podmuklom i letargicnom Long Way Around The Sea stvari dolaze na svoje mjesto. Dakle : sretan Božic. Zveckanje zvoncicima , mizerija , vjera , išcekivanje, jaslice , tuga , nada i Djed Mraz koji nikada ne dolazi se podrazumijevaju. "Turobni slow motion", rekao bi Goran. "Sporost - oporost", rekla bi Rada Ivekovic. "One special gift", rekli bi sami Low.